Kako se suočiti s pritiskom straha?
Foto: Pixabay

“Onaj koji stanuje u zaštiti Svevišnjega, koji boravi u sjeni Svemoćnoga. Govorit ću ovako Gospodu: “Ti si utočište moje i tvrđava moja, Bog moj, u kojega se uzdam!” Psalmi 91,1-2

Otvorila sam oči i srce mi je počelo jače kucati kada je moj telefon počeo zvoniti u 1 sat u noći. Obično vas ne zovu zbog dobrih vijesti u to vrijeme.

Skočila sam iz kreveta i uzela telefon da pročitam poruku: “Mama, moja spavaonica je u opsadnom stanju, a policija trči niz hodnik vičući. Ne znam što se događa, ali sam prestrašena.”

Bila je to Ashley, moja kćer brucošica, udaljena 7 sati vožnje od mene.

Pokušala sam ju nazvati, ali prijem je bio toliko loš da nismo mogli razumijeti jedna drugu što govorimo. Poruke su bile moja jedina opcija pa sam poslala niz pitanja pokušavajući dobiti smisao onoga što se događa.

Moje ruke su se tresle. Moje srce je lupalo. I osjećala sam se dosta bespomoćno.

Kada je bila mala djevojčica i plakala usred noći, sve što sam morala učiniti je bilo potrčati na kat. Mogla sam sjediti na rubu njezina kreveta i maziti je po leđima. Mogla me je vidjeti. Smiriti se uz moj dodir. Mogla sam biti tamo i šaputati joj uvjeravanja.

Ali ta mala djevojčica je sada bila djevojka na fakultetu, daleko od mene.

Nisam mogla sjediti uz nju na krevetu i nije me mogla vidjeti. Nisam ju mogla smiriti svojim dodirom. Nisam joj mogla šaputati ta uvjeravanja.

Sve što sam mogle bilo je pisati joj poruke.

I to se činilo potpuno neadekvatnim s obzirom na situaciju.

Zastrašujuće slike su napadale moj um sa svim mogućim scenarijima koje potresenoj mami padaju na pamet u trenucima zastrašujuće neizvjesnosti. Spustila sam se na koljena i molila Boga da razbistri moje misli i dadne mi riječi koje ću napisati da joj pomognu.

Ovo su bili oni trenutci kada sam poželjela da se Bog pojavi na način da Ga vidim svojim očima i dadne mi jasne, “korak po korak” upute govoreći točno što trebam učiniti.

Ali nisam Ga mogla vidjeti. A Duhovni prst nije pisao upute na mom zidu. Umjesto toga, osjetila sam nježno gurkanje da obratim pozornost na ono što mi je već dao taj tjedan: skup stihova koje mi je prijatelj poslao i koje sam proslijedila drugom prijatelju, a to je naš ključni stih danas:

Onaj koji stanuje u zaštiti Svevišnjega, koji boravi u sjeni Svemoćnoga. Govorit ću ovako Gospodu: “Ti si utočište moje i tvrđava moja, Bog moj, u kojega se uzdam!” Psalmi 91,1-2

Volim ove stihove koje nam daje Sveto Pismo izreći naglas: “Ti si utočište moje i tvrđava moja,  Bog moj, u kojega se uzdam.”

Brzo sam otipkala Ashley ove stihove i napisala joj da ih izgovara naglas iznova i iznova dok ne osjeti olakšanje od straha. I vjerujte da sam ih i ja izgovarala iznova i iznova naglas, također.

Nisu li zanimljive ove dvije riječi koje je Bog upotrijebio ovdje; utočište i tvrđava?

Utočište je mjesto u kojem nađete zaklon. Tvrđava je mjesto izgrađeno namjerno radi iznimne sigurnosti. Hebrejska riječ za tvrđavu je  metsudah, s jednom od njezinih definicija koja znači “nedostupno mjesto.”

Bog nije samo brzo utočište od oluje, On je također mjesto gdje mi strah više nema pristup.

Strah ne može uhvatiti ono što više ne može dohvatiti.

To ne znači da se loše stvari neće dogoditi meni ili mojoj djeci. Živimo u pokvarenom svijetu gdje se pokvarene stvari događaju svaki dan. Ali kao dijete Božje, ne moram živjeti sa strahom koji mi se ruga i terorizira me.

Još uvijek ne znamo zašto je spavaonica moje kćerke bila pod policijskom opsadom. Srećom, ona i njezini prijatelji su bili sigurni i svi smo na kraju uspjeli odspavati malo te noći. Razumijem da drugi pozivi usred noći ne završe tako dobro. I ja sam nažalost proživjela to, također.

Ali sam odlučna da napravim neki nesavršeni napredak kada se suočavam sa strahom.

Sada znam da se mogu osjećati prestrašeno, ali da ne moram živjeti sa strahom.

Mogu reći naglas: “Bože, ti si moje utočište i tvrđava, Bog moj, u kojeg se uzdam.” I tada sklopiti oči i zamisliti Njega kako nas podiže na mjesto gdje nas strah ne može dohvatiti.

Dragi Bože, danas izjavljujem da neću živjeti u strahu. Stavljam sve svoje strahove u Tvoje ruke i predajem se Tvom planu. U Isusovo ime, amen.

Psalam 32,7: “Ti si zaklon moj, čuvaš me od tjeskobe; okružit ćeš me radošću spasenja.”