Kada vjernik nauči ovu lekciju, izbjeći će mnoge nevolje

Ako mladi vjernik nauči ovu lekciju na početku kršćanskog života, uštedjet će si kasnije mnoge nevolje. Biblija uči da nema NIKAKVA DOBRA u našoj staroj, zloj, neobnovljenoj prirodi. Stari čovjek je apsolutno beskoristan.

“Jer znam da u meni, to jest u tijelu mojemu, ne prebiva dobro.” (Rimljanima 7,18)

U trenutku našeg obraćenja on se nije niti za milimetar popravio. Nije postao ništa bolji niti kroz cijeli vijek dosljednog kršćanskog življenja. Zapravo, niti ga Bog ne pokušava učiniti boljim. On ga je na križu osudio na smrt i želi da ga mi zadržimo na tom mjestu smrti.

Ako ovo uistinu vjerujem, bit ću oslobođen od beskorisne potrage. Neću tražiti nikakvo dobro ondje gdje je Bog već rekao da se ne može naći.

Bit ću oslobođen od razočaranja. Nikad nisam razočaran kad u sebi ne nalazim nikakvo dobro. Prvenstveno zato jer sam znao da toga ondje nema.

Bit ću oslobođen od samopreispitivanja. Krenut ću od pretpostavke da u starom ‘ja’ nema pobjede. Zapravo, zaokupljenost sobom nužno vodi do poraza.

VIDI OVO: 7 znakova istinskog obraćenja

Bit ću pošteđen od psihoterapijskog i psihijatrijskog savjetovanja gdje je reflektor usmjeren na vlastito ‘ja’. Ovakva terapija samo pogoršava problem umjesto da ga riješi.

Naučit ću se da budem zaokupljen Gospodinom Isusom. Robert Murray McCheyne je rekao: “Za svaki pogled koji usmjeriš na sebe, deset pogleda usmjeri na Krista.” To je prava mjera! Netko je rekao da je posvećeno ‘ja’ bijedna zamjena za proslavljenog Krista. A pisac himni je napisao: “Kako je dobro pobjeći od sebe i skloniti se u našem Spasitelju.”

Mnogo toga u današnjem propovijedanju i mnogo suvremene kršćanske literature upućuje ljude na samopreispitivanje te ih navodi da se bave svojim temperamentom, viđenjem sebe, svojim napetostima i inhibicijama. Cijeli ovaj pravac je tragedija neuravnoteženosti i vuče za sobom trag ljudskih ruševina.

“Skroz sam pokvaren da bi o meni vrijedilo razmišljati. Želim zaboraviti sebe i gledati na Boga koji je jedini uistinu vrijedan svih mojih misli.”

Autor: William MacDonald; Izvor: Biblija365.com