Vjerujete li u Krista? Ako vjerujete, onda ste sunasljednici s Kristom, nasljednici Božji. Sve ono što ima Bog, vi nasljeđujete zajedno s Kristom. Jedna stvar koju također nasljeđujemo jesu patnje. Svi imamo različite patnje, ali svi imamo patnje.
„Smatram naime da patnje sadašnjega vremena nisu vrijedne usporedbe sa slavom koja se ima objaviti u nama. Jer stvorenje čeznutljivo iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih. Stvorenje je naime podvrgnuto ispraznosti, ne svojevoljno, nego zbog onoga koji ga podvrgnu — u nadi da će se i samo stvorenje osloboditi od ropstva raspadljivosti za slavnu slobodu djece Božje.
Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i trpi porođajne muke sve dosad. Ali ne samo ono nego i sami mi koji imamo prvinu Duha, i mi sami u sebi uzdišemo iščekujući posinjenje, otkupljenje tijela svojega. Ta nadom se spasismo! A nada koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tome i nada? No ako se nadamo onome što ne vidimo, postojano to iščekujemo“ (Rimljanima 8,18-25).
Kada apostol Pavao kaže smatram, zapravo koristi računovodstveni pojam za iznalaženje pažljivo istraženog zaključka. Ovo nije neka brzo smislena ideja, nešto što mu je palo na pamet, već nešto što je pažljivo istražio. Donio je zaključak ujedno kroz Božju Riječ i svoje iskustvo. Zaključak je sljedeći: Sadašnje patnje ili patnje ovog vremena – nesreća, nevolje, zlo, bol, tuga, žalost nisu ništa. Nisu ništa ili nisu vrijedna – ovaj pojam je povezan sa starozavjetnim pojmom težine, jer ono što je bilo teže bilo je vrednije. Slava je također pojam čiji je korijen „biti težak“, u smislu biti vrijedan kao zlato. Pavao uzima sve patnje koje doživljavaš i koje ćeš tek doživjeti, i stavlja ih na vagu. S druge strane, stavlja slavu koja će se u tebi otkriti, i tada se vidi da je slava mnogo teža od patnji, toliko da patnje naspram slave nisu ništa. Kao da je vaga prazna s te strane. Što je slava koja će se u nama objaviti? To je Kristov dolazak kada ćemo ga vidjeti i kada ćemo biti kao On! Sve ono što ćemo doživjeti i ono što smo doživjeli nije ništa naspram Krista, i svaki trenutak patnje je vrijedan, jer nas na kraju čeka On!
Sve što je stvoreno (priroda, životinje, biljke) stoji na prstima s izduženim vratom i čeka. To je ono što nam apostol želi reći. Grijeh je donio prokletstvo cijelom stvorenju, i cijelo stvorenje će na kraju biti iskupljeno. Sve što je stvoreno čeka otkrivenje – apokalipsu – micanje zavjese, kako bi se vidjela slava Božje djece.
Ovo nije svijet kako ga je Bog zamislio. Božjom voljom je ovaj svijet podvrgnut ispraznosti, ali samo za jedan period. Bog ima plan kako da sve obnovi, i jednog ćemo dana imati novu zemlju na kojoj će iskupljeni ljudi živjeti s Bogom. A do tad, sve što je stvoreno uzdiše zbog težine. Muči se u porođajnim bolovima – sve je teže i teže, a bit će još gore i bolnije, ali sa sretnim ishodom na kraju.
Prvi plodovi u Starom zavjetu bili su obećanje dolazećih žetvi. Simbolizirali su Božje vlasništvo cjelokupne žetve. Mi imamo prve plodove Duha, i kroz Njega već sada možemo osjetiti nešto od neba. Zajedno sa cijelim stvorenjem uzdišemo i iščekujemo usinjenje – usvojenje. Iako smo već sada usvojeni, potpuno spasenje i usvojenje dobit ćemo na kraju nakon uskrsnuća. Tada će naša tijela biti otkupljena, odnosno imat ćemo fizička, neraspadljiva tijela. Spašeni smo u nadi da nas nakon svih patnji, iskušenja i nevolja čeka slava, usvojenje kao potpuno spasenje, i otkupljenje naših tijela. I to bi u nama trebalo pomoći rađanju ploda Duha, koji se zove strpljenje, osobinu koja čovjeku omogućuje da se njegova vjera ne poljulja, čak i vremenu najvećih iskušenja i nevolja. Ovo strpljivo iščekujmo!
„A tako nam i Duh pomaže u našim slabostima. Ne znamo naime što da molimo kako valja, ali se sam Duh zauzima za nas neizrecivim uzdisajima. A Onaj koji proniče srca zna koja je težnja Duha — da se po Božjoj volji zauzima za svete.
Znamo pak da onima koji ljube Boga sve proizlazi na dobro, onima koji su po njegovoj odluci pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni liku Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom“ (Rimljanima 8,26-29).
Kada Pavao kaže da nam Duh pomaže, koristi termin koji opisuje sliku u kojoj netko hvata nekog drugog za ruku. Duh nas želi uhvatiti za ruku i pomoći nam, ali i mi učestvujemo u tome. Duh ne radi sam. Duh nam pomaže u našoj slabosti – bolesti, strahu, neznanju, slaboj vjeri. Ako kod sebe vidiš da si bolestan, u strahu, neznanju, slaboj vjeri, to ne znači da si loš kršćanin. Naprotiv, to znači da si pravi kandidat da ti Duh pomogne. To je jedna od Njegovih uloga. Iako mislimo da znamo kako moliti, vrlo često ne znamo za što moliti, ali Duh moli za nas. On posreduje kroz nas, i Isus također posreduje za nas. Bog u svom Trojstvu radi za nas. Kakvo ohrabrenje!
Želim te pitati voliš li Boga? Ne pitam te misliš li i osjećaš li da ga voliš, nego voliš li ga stvarno? To se ogleda u poslušnosti. Ako se uvijek trudiš da mu budeš poslušan, to znači da ga voliš. Ako ga voliš, onda sve što ti se događa (dobre i loše stvari) rade za tvoje dobro. Čak i ako doživiš financijski bankrot, čak i ako se teško razboliš, čak i ako izgubiš nekoga za koga si jako vezan. Sve što ti se događa za tvoje je dobro. To ne znači da ćeš se uvijek tako osjećati, ali je istina. Što je naše dobro? Želio bih napomenuti da to nije prosperitet, već kristolikost. Ono što je najbolje za nas jest da svakoga dana sve više ličimo na Krista.
Ako voliš Boga, to znači da si pozvan, jer je On tako htio! Bog vas je znao unaprijed prije nego što ste se rodili. On je apsolutno suveren. Predodređeni ste ne samo da biste jednom stigli u nebo, već da biste sad rasli u procesu u kojem ćete svakog dana sve više ličiti na Isusa Krista. To je najvažnije! Dakle, kao što je netko rekao: Kršćanstvo nije nebo jednog dana, već kristolikost sada.
„A koje predodredi, te i pozva; i koje pozva, te i opravda; a koje opravda, te i proslavi“ (Rimljanima 8,30).
Ovo je jedan od najljepših stihova u Bibliji koji govori o Božjem neraskidivom lancu. Ono što On započne, to i završi. Naši lanci nisu neraskidivi. Da se nas pita, ovaj lanac bi vjerojatno pukao negdje između opravda i proslavi, ali Bog tako ne radi. Ovo je također veliko ohrabrenje.
Sada bih odgovorio na pitanje koje je sam naslov ove teme. Kako izdržati sve patnje koje dolaze u naše živote?
Patnje ćemo izdržati:
- Tako što ćemo se čvrsto držati nade da nas nakon svih patnji čeka slava, kada ćemo biti s Gospodinom, i kada ćemo dobiti nova i neraspadljiva tijela.
- Tako što ćemo slijediti Isusov primjer u patnjama.
- Tako što ćemo dati ruku Duhu da nam pomogne.
- Tako što ćemo vjerovati da će nas Otac, koji nas je predodredio, pozvao, opravdao, i proslaviti.
Autor: Zoran Tornjanski
