Kako matematika potvrđuje postojanje Boga?

Biblija ne govori ništa izričito o matematici, barem ne u modernom smislu riječi. Međutim, mnogi su kršćanski filozofi usvojili različite pozicije u vezi ispravnog načina razmišljanja o matematici iz biblijske perspektive. Filozofija matematike, bilo iz kršćanske perspektive ili ne, vrlo je široko i zahtjevno područje, i područje o kojem osobno nisam kvalificiran govoriti u detalje. No, ipak mogu pokušati dati pregled na što se biblijska rasprava u vezi prirode matematike obično fokusira.

Možda jedna od najznačajnijih rasprava na ovom području jest između realizma i antirealizma: ukratko, ovi se nazivi odnose na dvije pozicije koje nastoje odgovoriti na pitanje: „Postoje li ili ne postoje matematički objekti, kao što je broj 2?“ Realistički odgovor na ovo pitanje glasi da pojmovi kao što su brojevi postoje kao realni, apstraktni entiteti, iako ne postoje u istom smislu kao što postoji stolica ili olovka. Antirealistički odgovor na isto pitanje negira da brojevi zapravo postoje, čak i kao apstraktni entiteti.

Ovo može izgledati kao pitanje do kojeg nikome nije stalo, ali je izravno vezano uz pitanje s malo više teološkog značaja: je li Bog stvorio brojeve (prirodni zaključak iz realističke perspektive) ili su brojevi (i matematički odnosi između njih) jednostavno kvantitativni izraz Božje savršeno racionalne i logične prirode? Osobno sam naklonjen potonjem razumijevanju, budući da ono izbjegava jedinstvene poteškoće prethodne opcije (npr. kojeg je dana stvaranja Bog stvorio brojeve? Što bi uopće trebalo značiti da je Bog „stvorio“ broj?). Međutim, kršćanski filozofi raspravljaju iz oba ugla ove teme, zato što Biblija izričito ne zahtijeva jedno ili drugo gledište.

Drugo pitanje koje se odnosi na kršćansko razumijevanje matematike ima veze s epistemologijom: kako znamo da je matematika istinita? Je li objektivno istinita, i ako da, zašto? I kršćani i nekršćani se mogu složiti da je 2+2=4. No, zašto? Što nas čini toliko sigurnim da su matematičke tvrdnje apsolutno istinite? Još jedno blisko povezano pitanje glasi: Koji je ispravan način dokazivanja matematičke tvrdnje? Biblijski, sva je istina, uključujući matematičke istine, objektivna, zato što se temelji na Božjoj prirodi: Isus je izrazio ovu ideju kada je o sebi govorio kao „istini“ (Ivan 14,6). Štoviše, Bog je stvorio ljude na svoju sliku (Postanak 1,26-27) sa sposobnošću da razumiju i znaju istinu (usp. Luka 1,4), stoga trebamo očekivati da će nas opremiti s mentalnim alatima koji su potrebni za razumijevanje i prikazivanje onoga što je istina, uključujući matematičke istine.

Još jedna veza između Biblije i matematike ima veze s odgovorom na pitanje: „Zašto matematika tako dobro opisuje fizičke zakone svemira?“ Teizam, a posebno kršćanstvo, jedinstveno je pozicioniran da ponudi zadovoljavajući odgovor na ovo pitanje. Iz antiteističke perspektive, učinkovitost matematike u opisu stvaranja ili je sretna slučajnost ili samo način na koji stvari funkcioniraju, ali ne može postojati dublje objašnjenje od ovoga. Iz kršćanske perspektive, matematička organizacija stvaranja jedan je aspekt Božjih vlastitih urednih, kreativnih procesa. U Postanku 1,2 čitamo da je kreacija (prije nego što ju je Bog počeo oblikovati u ovaj sadašnji oblik) bila samo „bezoblična i pusta“. Detalji tjedna stvaranja opisuju kako je Bog umetnuo strukturu u ono što je stvorio, i tu strukturu obično karakteriziramo u okviru matematički formuliranih fizičkih zakona, koji nam zauzvrat dopuštaju da objasnimo uspjeh naših matematičkih opisa.

Bog je istina, i stoga je matematika izraz jednog aspekta Njegove naravi. Matematika se također često opisuje kao divna, što je karakteristika koja se isto temelji na Božjem divnom i dobrom karakteru. Ukratko, matematika je dobar i nužan aspekt razumijevanja Božje kreacije i načina na koji ju je dizajnirao, te na jedinstven način jasno pokazuje Njegovu slavu.

Autor: Christopher Plumberg; Izvor: Biblija i znanost/blogos.org