U današnjem vremenu sve je više kršćana koji žude za nečim „novim“ i „posebnim“ kada je riječ o Božjoj volji, često zanemarujući ono što nam je već jasno i nedvosmisleno dano – Božju pisanu riječ.
Trend traženja izvanbiblijskih objava i oslanjanja na subjektivne osjećaje ili „unutarnje glasove“ predstavlja ozbiljnu duhovnu opasnost. Bog nam je već ostavio sve što trebamo za život i pobožnost u Svetom Pismu.
Ono je savršeno, dovoljno i konačno. Kada vjernici žele „čuti Gospodina“ mimo onoga što je On već rekao u svojoj riječi, otvaraju vrata zabludi, razdorima i duhovnom kaosu.
Umjesto toga, pozvani smo moliti i tražiti Božje vodstvo kroz Bibliju. Apostol Jakov nas podsjeća: „Ako li komu od vas nedostaje mudrosti, neka išće od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se“ (Jak 1,5). Psalam nas potiče da se smirimo u Gospodu i čekamo na Njega, a kada ne znamo kako moliti, možemo jednostavno uzeti biblijske retke i pretvoriti ih u osobnu molitvu: „Pokaži mi put kojim mi je ići, jer k tebi dušu svoju uzdižem“ (Ps 143,8). Takve molitve nisu puka formalnost, nego izraz povjerenja u Božju volju i Njegovu riječ.
Božja volja je već objavljena
Biblija jasno kaže da je „svako Pismo od Boga nadahnuto i korisno za poučavanje, za prijekor, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti“ (2 Tim 3,16). To znači da ako nam Božja riječ nešto zapovijeda, ne trebamo ispitivati je li to uistinu Njegova volja. Ona je već objavljena i dana za naše dobro. Psalmist ispovijeda: „Tvoja je riječ nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi“ (Ps 119,105). Bog je dao jasan, nepogrešiv i dovoljan vodič za život – i to nam mora biti temelj.
Važno je naglasiti da Bog nikada ne proturječi samom sebi. On nikada neće od nas tražiti da učinimo nešto što je u suprotnosti s Pismom, niti će nas voditi u grijeh. Ako netko tvrdi da je primio poruku koja se ne slaže s Biblijom, to zasigurno nije od Boga. Zato smo pozvani uranjati u Božju riječ danju i noću (Jš 1,8), kako bismo znali razlikovati istinu od laži i dobro od zla.
Duh Sveti kao Savjetnik
Pored toga, Bog je vjernicima dao Duha Svetoga koji nas vodi „u svu istinu“ (Iv 16,13). Duh Sveti oblikuje našu savjest, opominje nas kada zalutamo, a ohrabruje kada stojimo na ispravnom putu. On je uvijek prisutan i djeluje, čak i kada toga nismo svjesni. Ponekad Bog promijeni okolnosti u našem životu bez da smo mi to jasno primijetili, ali možemo biti sigurni da On uvijek sve vodi. „Gospod će te voditi zasvagda“ (Iz 58,11).
Ako se nađemo pred izazovom ili korakom vjere, Bog nas hrabri riječima: „Budi jak i odvažan! Ne boj se i ne strahuj, jer kamo god pođeš, s tobom je Gospod, Bog tvoj“ (Jš 1,9). Na nama je da bacimo svu svoju brigu na Njega (1 Pt 5,7) i da Mu vjerujemo više nego vlastitoj logici (Izr 3,5-6). To je pravi put sigurnosti i mira.
Najveća opasnost nastaje kada ljudi svoje osobne osjećaje ili impresije počnu proglašavati Božjim glasom. Rečenica „Gospodin mi je rekao…“ sve se češće koristi, no iskustva koja se pozivaju na to često se međusobno proturječe. Umjesto jedinstva, to stvara podjele. Sotona upravo to i želi – razjediniti Kristovu Crkvu. Apostol Petar nam daje važan primjer: iako je osobno doživio čudesno iskustvo na Gori preobraženja, gdje je vidio proslavljenog Krista, ipak nije svoje pouzdanje gradio na iskustvu. Umjesto toga je posvjedočio: „I tako imamo još čvršću proročku riječ. Dobro činite što pazite na nju kao na svjetiljku što svijetli na mračnu mjestu“ (2 Pt 1,19).
Božja riječ ostaje naš jedini siguran temelj. Ona je svjetiljka u tami, nepomičan orijentir i putokaz života. Dok se svijet okreće subjektivnim dojmovima i „novim objavama“, kršćanin je pozvan ostati vjeran Svetom Pismu – nepogrešivoj, vječnoj i dostatnoj Riječi Božjoj.
