Kako u životnoj oluji ostati blizu Boga?

Kako u životnoj oluji ostati blizu Boga? Kako se, unatoč teškoj situaciji, ne prepustiti očaju i ne potonuti? Kako ne posustati u vjeri?

Biblija nam govori kakav je Bog. On je “milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću” (Izlazak 34, 6); “ljubi pravdu i pravo” (Psalam 33, 5); “u Njemu nema nikakve tame” (1. Ivanova 1, 5). Ali dok je Bog dobar, mi nismo.

Bog nam daje slobodu izbora, a posljedice tih izbora mogu, nažalost, utjecati i na dobre i na loše ljude. Grijeh je pokvario sam svijet, a nevolje, bolesti, nesreće i prirodne katastrofe posljedice su kojima je podložno svako živo biće.

Što učiniti da prebolimo tugu i bol? Kako u životnoj oluji ostati blizu Boga?

Budite iskreni s Bogom

Mnogi misle da trebaju doći Bogu u molitvi tek nakon što sve smisle. Ali Bog od nas traži da se pozivamo na Njegovo ime kad god nam treba pomoć. Kada dijelimo svoj bijes, tugu i bol s Njim, događa se promjena u našem srcu.

Biblija ima mnogo primjera ljudi koji su bili otvoreni prema našem nebeskom Ocu. U jednom od svojih mnogobrojnih psalama kralj David nas poziva da u svim situacijama izlijemo svoje srce Bogu (Psalam 62, 9). U 1. Samuelovoj 1, 15 Hana plače Gospodinu zbog svoje neplodnosti. Kada nas zateknu bolne situacije, Bog želi da ih podijelimo s Njim. Mi smo Njegova djeca i On brine o svemu u našem životu.

Prepoznajte da nevolje mogu pomoći u rastu

Dragocjen je dar moći staviti vjeru u Krista, ali Biblija ne obećava da će naši životi biti laki. Pavao čak kaže da ćemo se suočiti s većim kušnjama kada slijedimo Isusa. Ipak, i bol i kušnje mogu poslužiti za jačanje našeg karaktera.

I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! (Rimljanima 5, 3-5)

Isus nas razumije i može nas utješiti u svakoj nevolji

Bog razumije patnju više nego itko na svijetu. Isus je bio sluga koji je podnosio ismijavanje, sramotu, klevetu, bol, nasilje i težinu grijeha dok je umirao na križu za naše otkupljenje (Izaija 53, 3). Velika je utjeha znati da Stvoritelj svemira ne samo da čuje kada plačemo, već i intimno poznaje našu bol. Kada patimo, On suosjeća s nama.

Bol i patnja rijetko imaju smisla. Kada smo usred patnje, lako možemo kriviti Boga ili pretpostaviti da ga nije briga. Ali treba se uvijek oduprijeti tome. Vjerujmo da je On uvijek s nama i s nama hoda kroz dobra i loša vremena.

Znamo da je Bog dobar, jer nas toliko voli da je patio za nas. Možda ne razumijemo zašto se neke stvari događaju, ali pomaže kad znamo da je Bogu stalo. Tuga, patnja, bol neće trajati zauvijek. Možda će trajati nekoliko sati, dana, mjeseci ili godina, ali vrijedi sve podnijeti kada znamo kakva će biti vječnost s Bogom!

I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu. (Otkrivenje 21, 4)

PROČITAJTE JOŠ: