Kako prestati brinuti tjeskobno? Biblija nudi rješenje na koje često zaboravljamo!

Predajmo sve svoje brige Onomu koji brine za nas i s vremenom naše će tjeskobe nestati. Evo kako će se to dogoditi.

Kako prestati brinuti tjeskobno
Foto: Business photo created by katemangostar - www.freepik.com

Ne brinite se tjeskobno ni za što.“ Ukor apostola Pavla o tome da se ne brinemo tjeskobno već da za sve molimo zvuči dobro, ali kako to možemo postići?

Tjeskoba

Toliko toga dobroga možemo dobiti od čitanja Božje Riječi. Na primjer, Pismo nam govori da „Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas“. (1. Petrova 5, 7) Nemam isprike.

Znam da je Isus rekao: „Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela“? (Matej 6, 25) Želite li primjer ovoga? Pogledajte kroz prozor. „Pogledajte na ptice nebeske! One ne siju, ne žanju, ne skupljaju u žitnice: Otac ih vas nebeski hrani. Nijeste li vi više vrijedni od njih“? (Matej 6, 26) Mislim da se ptice ne brinu oko sutrašnjeg dana. One su u cijelosti usredotočene na ovo što je sada i ovdje i zašto bi se brinule? U prošlosti su uvijek imale hrane tako da nema razloga da se brinu u sadašnjosti.

Isus dobro kaže kada kaže: „Tko od vas može svojim brigama produljiti život svoj i za jedan samo pedalj“? (Matej 6, 27) Zamišljam da tada nitko nije podigao ruku! Isus želi nas i Isus želi da svoje brige bacimo na Njega.

Predajmo sve svoje brige Onomu koji brine za nas i s vremenom naše će tjeskobe nestati. Evo kako će se to dogoditi.

Molite u vezi svega

Kada bismo se barem svaki puta kada se počnemo brinuti okrenuli molitvi. Vidjeli bismo da imamo više mira. Jedna od najvažnijih stvari je da molimo za sve. Ono kako možemo uništiti svoju tjeskobu jest ako molimo za ono što ju uzrokuje. Imenujte ih jednu po jednu.

Biblija nam zapovijeda: „Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom sa zahvalom neka se javljaju Bogu potrebe vaše! I mir Božji, koji nadilazi svaki um, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu“. (Filipljanima 4, 6-7)

Primijetite da ovdje postoji red. Izrečena nam je izričita zapovijed: „Ne brinite se tjeskobno ni za što.“ Ni za što znači bilo što, a bilo što uključuje sve oko čega se vi i ja brinemo. Iduće, …“u molitvi i prošnji neka se javljaju sve potrebe vaše“. Zahvaljivanjem Bogu mi govorimo Bogu da smo zadovoljni, čak i usred životnih nevolja. To će učiniti da tjeskobe nestaju, a osim toga tako bismo svoje potrebe trebali Bogu davati u „molitvi i prošnji“.

Prestajemo biti tjeskobni u vezi svega, molimo se za sve. Dok se molimo Bogu zahvaljujemo. Samo na taj način …“mir koji nadilazi svaki um i razum ovog svijeta može čuvati naša srca i to u Kristu Isusu“. Taj mir ne dolazi od čovjeka. To je nadnaravni mir. Iz tog razloga on „nadilazi svako ljudsko razumijevanje“.

Ne mogu objasniti što nadilazi moje ljudsko razmišljanje kao što niti vi ne možete. No isto tako znam da ne trebam upravljati zrakoplovom kako bi njime mogao letjeti. Isto sam tako primijetio u svojim godinama kršćanstva da poslušnost često dolazi prije razumijevanja. Odnosno: mi poslušamo i tek kasnije nam Bog pokaže razloge. To je dovoljno za mene kako bih imao taj mir koji „nadilazi sva razumijevanja“. Ne moram sve razumjeti. Samo trebam počivati u tome.

Odmor u Bogu

Nisam siguran da možemo imati mir u vezi vlastitih problema ako se prije toga ne ponizimo pred Bogom i priznamo da sami ne možemo riješiti probleme. Apostol Pavao nam govori: „Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas“. (1. Petrova 5, 6-7) Razumijemo li zaista da smo Božja djeca i da s pouzdanjem možemo reći: „Gospodin je moja pomoć. Neću se bojati. Što mi čovjek može učiniti“? (Hebrejima 13, 6)

Predavanjem Bogu vlasništva nad našim problemima mi ih predajemo ruke Jedinoga koji ih može riješiti. Isusove umirujuće riječi su mi utjeha. On kaže: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako“. (Matej 11, 28-30) On neće prići i doći do nas. Mi trebamo doći k Njemu i samo tada Isus može dati „spokoj dušama našim“.

S obzirom da sam pastor i da imam posao uz to u životu sam mnoštvo puta dizao teške terete da znam da ću se ozlijediti ako budem sve pokušao nositi sam. Trebam neku pomoć iz razloga što pokušavam nositi nešto što ne mogu nositi. No ipak to činim! Možemo li shvatiti da nismo stvoreni kako bismo nosili tako teške terete? To su bremena koja samo Bog može nositi. Ako to možemo razumjeti tada možemo imati odmor u svojim dušama.

Zaključak

Kada pokušam nositi terete koji me opterećuju u stvari govorim Bogu: „Bože, mogu ja ovo“, a zapravo ne mogu. Tada ili ću povrijediti sebe ili ću povrijediti nekog drugog. Stoga trebam naučiti kako da prestanem biti tjeskoban u vezi svega. Trebam početi moliti za sve. Moliti Bogu sa zahvaljivanjem, ono što želim Mu jasno obznaniti. Samo tada ćemo pronaći „Božji mir“. Taj mir će čuvati i vladati nad mojim srcem.

No mir Božji je moguće dobiti ako smo zadobili Božji mir kroz pokajanje i vjeru u Isusa Krista. Mir o kojemu je Isus govorio je trajni mir. Gospodin nam govori: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši“. (Ivan 14, 27)

Kako bismo dobili taj mir ne trebamo biti tjeskobni. Molimo u vezi onoga što nas brine, zahvaljujmo Bogu dok molimo za sve svoje molbe i samo tada će mir, poput kiše isprati sve naše tjeskobe, strahove i nevolje. Bit ćemo natopljeni Božjim mirom i taj mir će „nadići sva razumijevanja“. Čuvat će naša srca i naše umove tako dobro da kada tjeskoba pokuca na vrata nećemo je niti čuti. Bit ćemo prezauzeti molitvom.

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com