Kako prestati činiti stvari koje su štetne za nas i od kojih je teško odustati?

Sve ste probali, ali još niste uspjeli. Kako možemo prestati činiti stvari koje su štetne za nas i od kojih je teško odustati? Kako zadobiti pobjedu nad grijehom?

Kada želite prestati s činjenjem određenog grijeha, što činite? Pokušavate li se lišiti nečega, držati se podalje od situacija koje nas mogu kušati ili se pokušavate odvratiti tako što ćete činiti nešto manje štetno?

Ovo ste vjerojatno naučili preko vježbe, ali niti jedna od ovih tehnika nikada neće upaliti. Ne možete se lišiti stvari, ignorirati želje ili natjerati svoju volju da vam se podčini. Eventualno te želje će se pokazati na neki od neželjenih načina.

Zašto? Iz razloga što vaš um i vaša volja nisu u središtu postupka donošenja odluka. Vaše srce jest. Kao što piše u Izrekama 4, 23: „Svom brižljivošću čuvaj srce svoje; jer iz njega izvire život“! Ako nešto ne volite to nećete ni raditi. Ako nešto ne mrzite, to nećete niti pustiti.

No danas možemo vidjeti velik broj knjiga samopomoći i propovijedi gdje se govori o ovoj strategiji. Uvijek se izmisli neka nova ”mudrost” o tome kako zaustaviti štetne navike i kako započeti s dobrima.

Velik broj njih tretira grijeh kao prehranu: nemoj jesti ono što je loše i hrani se onime što je dobro. Ali grijeh tako ne funkcionira.

U stvari, Kološanima 2, 20-23 nam eksplicitno govori da pokušaji borbe protiv grijeha tako što ćemo se lišavati, braniti sami sebi ili se kažnjavati nema smisla i da je to religioznost. U tim stihovima Pavao govori protiv sličnog religijskog pristupa koji je tada postojao. On pokušava pomoći svojim čitateljima u borbi protiv uduvoljavanja grešnome tijelu (Klošanima 2, 23) i onoga što je zemaljsko (3,5). Ali prije nego što nam kaže kako se to radi on nam piše o tome kako to ne raditi.

Ljudi u Pavlovom vremenu su tvrdili da je najbolji način za borbu protiv grijeha lišavanje.Nemoj pokušati, nemoj probati, nemoj dirati“ (2, 21). Oni su sami stvorili svoju religiju koja se zasnivala na lišavanju tijela osnovnog dobrog – askeza (2, 23) i na nanošenju boli samima sebi – „ozbiljnost tijela“ (2, 23). Način borbe protiv grijeha je uključivao samokažnjavanje i fizičko kažnjavanje svaki puta kada se osoba ne odupre grijehu.

To je ekstremna verzija onoga što mi činimo. Na primjer, ako se netko muči s pornografijom, možda će sami sebe u cijelosti lišiti tehnologije i interneta, a kada opet padnu optuživat će sami sebe krivnjom i sramom. Problem je u tome što lišavanje ne može promijeniti srce isto tako kao što izgladnjivanje ne može pomoći da se riješite gladi.

Možda vam ovo zvuči pogrešno. Možda je to kako ste se vi trebali boriti protiv grijeha. Nije iznenađenje kada Pavao kaže: „Imaju doduše priliku mudrosti po umišljenoj pobožnosti“. (Kološanima 2, 23)

Što mislite zbog čega postoji toliki broj knjiga samopomoći koji nude ovakav savjet? Zato što to izgleda kao mudrost. Ali to samo izgleda kao mudrost. Poput fotomorgane, ovakve taktike izdaleka podsjećaju na oazu, ali kada se približimo vidjeti ćemo da su to zagušujuće pustinje.

To je razlog zbog kojeg se izdavači nikada ne umore od neprestanog izdavanja knjiga samopomoći – kršćanskih i nekršćanskih. S obzirom da posljednja nije funkcionirala nadajmo se da iduća hoće. Takve grešne taktike „nemaju ništa časno u zaustavljanju zadovoljavanja želja tijela“. (2, 23)

PROČITAJTE: Kako nadvladati grijeh koji se ponavlja?

Kako da se borimo protiv grijeha? Odgovor ne leži u našoj snazi volje. Ako to ne ovisi o upornosti i lišavanju, o čemu ovisi? O promjeni naših srca. Moramo doći do dubinske promjene naših srca.

I kako se naša srca mijenjaju? Pavao ima odgovor. „Ako dakle uskrsnuste s Kristom, tražite ono, što je gore, gdje Krist sjedi s desne strane Boga! Težite za onim, što je gore, a ne što je na zemlji“! (Kološanima 3, 1-2)

Svoja srca nećemo promijeniti tako što ćemo reći ne grijehu nego tako što ćemo reći da Kristu. Svoja srca nećemo promijeniti tako što ćemo ih lišavati ”brze hrane” grijeha nego tako što ćemo ih hraniti zadovoljavajućom količinom Krista.

Jedini način kako možemo ubiti grijeh jest da svoja srca ”prespojimo” na Evanđelje. Samo je Radosna vijest dovoljno prekrasna da promijeni naša srca i da u njima stvori novu zaljubljenost zbog koje ćemo živjeti novim životima. Prisjetite se svega onoga što je Bog učinio za vas u Kristu. Radujte se zbog činjenice da su vaši grijesi oprošteni po dragocjenoj krvi Sina Božjega. Prebivajte u istini da ste po visokoj cijeni na križu posvojeni u Božju obitelj. Kako ovo budemo činili tako će u našim srcima cvjetati nove strasti. Ne borimo se protiv grijeha tako što ćemo potiskivati svoje želje i osjećaje. Borimo se tako što ćemo skinuti zabrane sa onoga što volimo, o čemu je Pavao pisao u 2. Korinćanima 6, 12 gdje je rekao da su Korinćani ograničeni onime što vole. Trebamo osjećati više, a ne manje. Ti osjećaji trebaju doći iz Evanđelja.

Kada se podsjetite da ste „uskrsli s Kristom“ (Kološanima 3, 1), vaše srce se počinje ispunjavati velikim ljubavima. Te ljubavi će ”prespojiti” vaše srce na nešto što lišavanje nikada nije moglo. Postavljanje svoga uma na Krista i Njegovu Radosnu vijest će ubiti grijeh u vašem životu.

Autor: David Bowden; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Relevantmagazine.com

NAJNOVIJE!