Kako se možemo osloboditi navike negativnog načina razmišljanja? Ne želimo se doticati savjeta popularne psihologije, nego vjere u Boga – kako nam ona može pomoći?
Kada ste jutros ustali iz kreveta, kakav je bio vaš stav? Jeste li bili puni energije, spremni za nove dnevne izazove, ili ste bili kao Murphy uvjereni da ako nešto može poći krivo da će se to i dogoditi? Jeste li dočekali dan snažnim pozdravom “Dobro jutro, Gospodine!” ili žalobnim “Dobri Gospodine, jutro!”?
Tijekom godina imao sam puno prijatelja koji su zagovarali “pozitivan način razmišljanja”, školu mišljenja koja tvrdi da “što god um može zamisliti i vjerovati, može i ostvariti”. I ja sam za pozitivan pogled na život, ali budimo iskreni.
Postoje stvari koje čak ni najpozitivniji ne mogu ostvariti. Na primjer, ni s najpozitivnijim stavom Yao Ming, kineski profesionalni košarkaš visine preko 210 cm, ne bi mogao biti džokej na konjskim utrkama. Vozač Volkswagenove “bube” nikad neće osvojiti utrku Grand Prix Formule 1.
Neki ljudi jednostavno naginju prema formalnim ulogama u vodstvu više od drugih, kao što su neki ljudi darovitiji od drugih u ručnom radu. Pozitivnim razmišljanjem možemo postići samo određene ciljeve – postoje ograničenja.
Temelj pozitivnog razmišljanja je u Bogu
Ali to ne znači da se protivim pozitivnom razmišljanju. Zapravo, kako je vrijeme prolazilo shvatio sam da razmišljam sve pozitivnije. No temelj mog pozitivnog razmišljanja nije u mojim vlastitim sposobnostima i snazi. Temelj mog neuništivog optimizma leži u dubokom osjećaju sigurnosti i povjerenja da Bog vodi moj život, da mi je On dao svrhu, i da je On odlučan provesti je bez obzira na sve.
Čiji je danas dan? Većinu jutara, čak i kad me čeka najstresniji raspored, budim se uz veseli podsjetnik iz Psalama “Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se njemu!” (Psalam 118,24). Kada bih vjerovao da je tijek mog dana samo moja odgovornost, vjerojatno ne bih ni ustao iz kreveta. Ali povjerenje u dobrog, milosrdnog Boga ispunjenog ljubavlju mi daje samopouzdanje ne samo da se suočim sa svojim dnevnim obavezama, nego i da uživam u njima. To je pozitivan način razmišljanja.
Čiji je to posao? Nedavno sam pročitao priču o ženi koja održava čudesan pristup svom poslu. Radila je kao čistačica u istom uredu 40 godina. Kada ju je novinar upitao kako se nosi s monotonijom obavljanja istog posla svaki dan rekla je: “Nikad mi nije dosadno. Koristim sredstva za čišćenje koja je napravio Bog. Čistim stvari koje pripadaju ljudima koje je napravio Bog, i činim njihov život udobnijim. Moja metla je Božja ruka!”. To je, iskreno vjerujem, pozitivan način razmišljanja. “I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.” (Propovjednik 3,13).
Čija je istina? Živimo u svijetu gdje smo bombardirani negativnim načinom razmišljanja. Kojekakvi “stručnjaci” nas kroz medije podsjećaju što je sve krivo; od vanjske politike do naših sportskih timova. Dnevne novine i informativne emisije se uglavnom fokusiraju na negativno jer su naučili da se, nažalost, “dobre vijesti” ne prodaju dobro. Ali mi imamo izbor.
Ne moramo stalno živjeti u negativnosti
Ne moramo stalno živjeti u moru negativnosti. Oko nas je puno toga dobro i lijepo, samo se moramo osvrnuti oko sebe. “Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!” (Filipljanima 4,8). I da; to je pozitivan način razmišljanja.
Autor: Robert J. Tamasy
