Biskup Joseph Strickland uputio je snažnu poruku vjernicima, uspoređujući trenutnu situaciju u Katoličkoj Crkvi s povijesnom bitkom kod Alama.
Prema njegovim riječima, Crkva se nalazi u stvarnom izvanrednom stanju koje se ne temelji na emocijama, već na jasnim činjenicama i opasnoj šutnji onih koji bi trebali govoriti.
Kriza autoriteta
Strickland tvrdi da se ovo stanje očituje u toleranciji tamo gdje je potreban ispravak te u pastirima koji odbijaju imenovati vukove. Dok se oni koji žele čuvati stado tretiraju kao problem, oni koji otvoreno proturječe crkvenom nauku bivaju promovirani. Biskup naglašava da se ne radi o pukim preferencijama, već o opstanku svećeništva i same vjere.
“Izvanredno stanje mjeri se šutnjom tamo gdje moraju postojati odgovori. Pastiri odbijaju imenovati vukove, dok se oni koji žele čuvati stado tretiraju kao smetnja.”
Poziv na vjernost umjesto predaje
U svojoj analizi, Strickland ističe da je šutnja Rima na vapaje za jasnoćom zapravo postala odluka. Spominjući primjer Bratstva sv. Pija X., upozorio je da je gušenje tradicije uz istovremeno dopuštanje hereze znak da se autoritet okrenuo protiv svoje svrhe. Poručio je da linija razgraničenja nije tu da stvori sukob, već da razotkrije hrabrost ili kukavičluk.
Biskup je zaključio da Crkvu spašavaju sveci, a ne administratori. Pozvao je na molitvu za biskupe koji će govoriti bez obzira na cijenu, jer je u trenucima krize šutnja zapravo oblik predaje. Povijest i Krist, zaključuje Strickland, sudit će nam prema tome gdje smo stajali kada je vjernost istini postala skupa.
Ali kako zamisljamo svetca?
Svetac nije onaj koji dere koljena, nego čovjek koji vidi svjet oko sebe, zna i kako i gdje, a i na koji način da se bori protiv nepravednog, lošeg i nezakonitog.
Da ne žali prihvatiti rizik i prokazati one “koji nisu u redu”. Postiće kriterije vrjednosti, etiku i moral, a one koji ih ruše bez izuzetka prokazuje, i traži njohovu odgovornost svim sredstvima koji mu stoje na raspolaganju.
Nije li to zapravo i zakonska obaveza sviju nas?