Katolički svećenik komentirao Thompsonov koncert: “Zar je stvarno grijeh što se ljudi okupljaju zbog pjesama koje dotiču njihove duše?”

Katolički svećenik Stjepan Ivan Horvat je na Facebooku komentirao Thompsonov koncert koji će se održati na zagrebačkom Hipodromu.

U ozračju sve većih podjela i sve glasnijih reakcija na kulturna i vjerska okupljanja, jedan se događaj u Hrvatskoj ističe ne samo po brojkama, nego i po simbolici — Thompsonov koncert koji bi, prema najavama, mogao okupiti i do pola milijuna ljudi.

No, više od same logistike, pozornice ili glazbe, katoličkog svećenika Stjepana Ivana Horvata duboko pogađa ono što se događa prije samog koncerta: lavina omalovažavanja i prezira prema onima koji će tamo doći.

U tekstu koji je podijelio na Facebooku, svećenik progovara o licemjerju suvremenog društva, o dvostrukim mjerilima i o potrebi za iskrenim propitivanjem vlastitih vrijednosti — jer možda, kako kaže, problem nije u pjesmi, nego u onome što ona u nama otkriva.

Prenosimo ga u cijelosti:

U Hrvatskoj smo pred velikim događajem — Thompsonov koncert koji bi trebao okupiti oko 500.000 ljudi. Pola milijuna!

Ogroman broj. Ogroman izazov. Organizacija, sigurnost, promet, hitne službe… sve to traži ozbiljnu pripremu, promišljanje, odgovornost. I to je u redu. To je razumno. O tome treba govoriti. Nema tu spora.

Ali ono što mene boli događa se prije nego što itko stane na binu. Prije nego što se začuje prva nota. Prije nego što se skupe obitelji, djeca, mladi, stariji, branitelji, vjernici, ljudi dobre volje…

Dogodi se tsunami prezira. Dogodi se val sarkazma, uvreda, ruganja, gađenja. Ljude se naziva primitivcima, krezubima, zaostalima. I to od onih koji se inače kunu u „dijalog“, „slobodu“, „toleranciju“. Oni prvi dignu prst. Oni prvi pljunu. Oni prvi sude.

A kad ih pitaš — što točno mrzite? Koji vam je točno stih zaparao srce? Što je to što ne možete podnijeti?

Uglavnom kažu: “Neprihvatljivi tekstovi ili stavovi.”

Pitam: “Dobro. A što vi slušate?”

Često ispadne pjesme pune mržnje, nasilja, droge, poruge, razvrata… i nikom ništa. To ne vrijeđa. To je „umjetnost“. To je „moderno“.

Ali ako netko pjeva o Bogu, križu, vjeri, Domovini, suzama majke, hrabrosti oca, žrtvi brata — to postaje problem? To je „prijetnja“?

Ne voliš Thompsona? U redu

Ne voliš Thompsona? U redu. Ne idi. Sloboda. Nitko te ne tjera. Ali zašto onda moraš gaziti, ismijavati, vrijeđati one koji idu? Zašto to moralno uzdizanje, gađenje, podsmjehivanje nad „zaostalima“?

Zar je stvarno grijeh što se ljudi okupljaju zbog pjesama koje dotiču njihove duše?
I da, ovaj koncert je legalan. Dopušten od vlasti Grada Zagreba. Organiziran sukladno zakonu. A ako te uznemiruje to što ljudi pjevaju o ljubavi prema Bogu, Domovini, obitelji — zapitaj se iskreno: čega se zapravo bojiš?

Što je to u tebi tako ranjivo da te može uzdrmati pjesma?

Možda nije problem u pjesmi. Možda je problem u praznini, frustraciji ili nezadovoljstvom vlastitim životom koje riječi ovih pjesama u tebi razotkrivaju? Zapitaj se… razmisli iskreno o vrijednostima koje se spominju u njegovim pjesmama.

A ja? Ima li tko kartu za tribinu (edit: nabavio)? Nisam baš za skakanje, više bih slušao i pjevao. Iskreno, do prije par dana nisam bio siguran hoću li ići jer nisam baš veliki fan masa i koncerata. A sad? Sad osjećam da mi je tamo mjesto jer mi se čini da je ovo više od koncerta. Dragi ljudi, pazimo jedni na druge! Vidimo se! ✌️🇭🇷