Pitanje o tome kada čovjek postaje odrastao i odgovoran pred Bogom nije samo teološko. Roditelji ga postavljaju kad razmišljaju o vjerskom odgoju, a mladi kad se pitaju što znači preuzeti odgovornost za vlastite odluke.
Biblija ne propisuje točnu dob, nego nudi obrasce iz kojih se vidi da se odrastanje shvaćalo kao spoj tjelesne zrelosti, moralne odgovornosti i sudjelovanja u zajednici vjernika.
Dob od dvadeset godina
U starom Izraelu punoljetnost se prepoznavala po konkretnim obvezama. Muškarci od dvadeset godina bili su upisivani za vojnu službu (usp. Br 1,3; 26,2), a od iste su dobi plaćali otkupninu pri popisu naroda (usp. Izl 30,14), što je bio znak odgovornosti u savezu s Bogom.
U svećeničkoj službi granica je bila dvadeset godina (usp. 1 Ljet 23,24-27), a za pojedine zadaće i dvadeset pet ili trideset (usp. Br 8,24-25; 4,3). Dvadeset je godina stoga bilo prekretnica puna građanske i vjerske odraslosti.
Nešto ranije, oko dvanaeste ili trinaeste, djeca su smatrana sposobnom za moralno prosuđivanje, što je kasnije židovska predaja uobličila u obred bar micva i bat micva.
U tom se svjetlu čita i prizor u kojem dvanaestogodišnji Isus u hramu pokazuje duhovno razumijevanje (usp. Lk 2,41-47). Ipak, Luka bilježi da je “Isus napredovao u mudrosti, rastu i milosti” (usp. Lk 2,52, KS). Odrastanje je, dakle, proces, a ne jedan trenutak.
Dob odgovornosti
S time je povezan pojam koji kršćani često nazivaju “dobi odgovornosti”. Izraz nije biblijski, ali se temelji na Pismu: Bog čovjeka drži odgovornim kad je sposoban prepoznati dobro i zlo. Mojsije govori o djeci koja “danas još ne razlikuju dobra od zla” i zato ne snose posljedice pobune naroda (usp. Pnz 1,39). Izaija spominje dijete koje “nauči odbacivati zlo i birati dobro” (usp. Iz 7,15-16). Pavao piše o ljudima kojima je zakon “zapisan u srcima”, a o tome im svjedoči savjest (usp. Rim 2,15).
Odgovornost, dakle, ne počinje određenog rođendana, nego kad osoba doista razumije grijeh, pokajanje i vjeru, a to se kod svakog djeteta događa u različito vrijeme. Isus u prispodobi o budnosti poručuje da odgovornost raste sa spoznajom: “Od svakoga kome je mnogo dano, mnogo će se tražiti” (usp. Lk 12,48, KS).
Sažeto: djetinjstvo je razdoblje nevinosti i ograničenog razumijevanja, rana adolescencija donosi buđenje moralne svijesti, a puna odraslost stiže kad čovjek može nositi građansku, vjersku i savezničku odgovornost. Iz toga slijedi utješna spoznaja da je Bog pravedan i milostiv. Ne traži račun za ono što čovjek ne može razumjeti, a svakoga, i dijete i odraslu osobu, poziva da raste u mudrosti, vjeri i odgovornosti.
