U kojem trenutku život u majčinoj utrobi postaje ljudsko biće?

Gdje točno Biblija definira početak ljudskog života? Pogled na neke citate iz Biblije koji se tiču ovoga problema daje nam jasne dokaze da Bog osobu definira kao „ljudsku“ onoga trenutka kada dođe do začeća, a ne kada dijete udahne prvi puta.

Ključan je primjer u Psalmu 139,13-16, gdje David piše: „Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.“

Psalmist koristi poetski rječnik kako bi opisao Božje stvaranje života u utrobi, to jest prije rođenja. Bog čak ima i poseban plan za svaku osobu i njezin život, od trenutka začeća, od kada „dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.“

S druge, negativne strane, svaka je osoba isto tako grešna od trenutka začeća: „Jer gle, rođen sam u grijehu, u krivnji me je već začela mati moja.“ (Psalam 51,5). Ovo je učenje o istočnom grijehu, učenje da su ljudi rođeni sa naravi koja je sklona grijehu. Međutim, često se previđa da je svako dijete već osoba po začeću.

I nekoliko drugih citata iz Biblije se referira o nerođenoj djeci isto kao i onoj koja su izašla iz utrobe. Na primjer, Ivana Krstitelja nazivaju „bebom“, dok je još uvijek bio u utrobi, putem iste grčke riječi koja se koristi za nedonošče (Luka 1,41-44). Isusa isto tako opisuju s ovom grčkom riječi nakon što se rodio (Luka 2,12.16).

Drugi se primjer nalazi u navještenju Samsonovog rođenja. Gospodinov je anđeo rekao Samsonovoj majci: „od materina krila pa do dana smrti svoje ima dječak da bude nazirej Božji.“ (Suci 13,7) O njemu se piše kao o „dječaku“ od začeća u utrobi pa do smrti, što ukazuje na vrijeme koje je prije fizičkog rođenja, dakle dok je još u utrobi.

U Izaiji 49,1 još piše: „Gospod me je pozvao od krila materina, imenovao me je od krila materina.“ Ovaj „sluga Božji“ je smatrao da ga je Bog pozvao dok je još bio dijete u majčinoj utrobi. Bog je rekao proroku Jeremiji: „Prije nego te stvorih u krilu materinu, izabrao sam te. Prije nego ti izađe iz krila materina, posvetio sam te, postavio sam te za proroka narodima.“ (Jeremija 1,5) Bog je „poznavao“ Jeremiju dok je on još bio u majčinoj utrobi, i govori o njemu kao o živom biću, prije nego li je rođen.

Job poetski opisuje svoj život u utrobi te kaže:

„Tvoje su me ruke napravile i načinile, da me zar sada ideš uništiti? Spomeni se, da si me kao od kala napravio, pa zar ćeš me opet u prah zatjerati?“ (Job 10,8-9)

Očito je da Bog sudjeluje u stvaranju i razvoju osobe od njezinog najranijeg razvoja u utrobi. Ljudski je život, ili osobnost, definiran Svetim pismom od trenutka začeća.

Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ida R.