Koliko je veličanstven naš Bog?

Veličanstvo je zaista bila često i pažljivo odabirana osobina za živoga Boga u Bibliji; osobina koja je često puta prolazila ”ispod radara” tijekom proučavanja božanskih osobina…

1977. godine Jack Hayford i njegova supruga posjetili su Englesku za vrijeme Srebrnog jubileja, odnosno 25. obljetnice kako je kraljica Elizabeta postala kraljica 1952. godine. Zapanjio ih je glamur proslave i radost koju su ljudi prikazivali prema svome monarhu.

Ondje su posjetili i Blenheim Palace, rodno mjesto Winstona Churchilla. Dok su odlazili odande, preplavljeni čuđenjem, Hayford je tražio prave riječi, jezik kojim bi težinu zemaljskog iskustva mogao pretočiti u ključ neba.

Dok se trudio, riječi koje su najviše odgovarale za opisivanje fantastičnog iskustva i kako su ta iskustva upućivala na superiornost vladavine Krista, bila je veličanstvenost.

Hayfordov impuls prema riječi veličanstven, na koju je možda utjecao Psalam 8, bio je duboko biblijski. Veličanstvo je zaista bila često i pažljivo odabirana osobina za živoga Boga u Bibliji; osobina koja je često puta prolazila ”ispod radara” tijekom proučavanja božanskih osobina, no svejedno važan svjedok i za proroke i za apostole.

Božje veličanstvo, osobina koja obasjava prekrasno svjetlo na druge, dobro uvježbavane atribute. Božje veličanstvo, osobina koja je dubinski, istinski i prekrasno idealna za štovanje. U Bibliji, Božje veličanstvo možda nigdje nije tako naglašeno kao u Psalmu 8: „O Jahve, Bože naš, kako je veličanstveno tvoje ime na cijeloj zemlji!“

Veličanstva ljubičastih planina

Oni koji poput Hayforda posežu za riječju veličanstven, često povezuju tu riječ s nečime što je stvorio čovjek ili s nekim prirodno stvorenim čudom, koje je u isto vrijeme privlačno i zadivljujuće. Prema Bibliji, te riječi ne samo da opisuju veličinu nečega, nego i dobrotu nečega, dobrotu i ljepotu, izvrsne moći koje su spojene zajedno s ugodnim divljenjem.

Planine bi mogle biti suštinski veličanstveno okruženje. Psalam 76, 4 proglašava slavljenje Boga: „Sjajno obučen sišao si ti, Slavni, od gora pradavnih.“ Uz slavnu ravnicu Šaron, koja je imala svoju posebnu slavu, Izaijino proročanstvo puno nade o budućem procvatu Božjeg naroda pozdravlja “veličanstvo planine Karmel.“ Ipak, uz planine, veličanstvenost možemo pripisati i zlatu ili nekom dragocjenom materijalu ili dragulju, primjerenom kralju, , budući da Job 37, 22 povezuje Božju “nevjerojatnu veličanstvenost” sa “zlatnim sjajem”.

Osim prirodnih fenomena i rad ljudskih ruku, kada je u velikim razmjerima, mogao bi nas natjerati na posezanje za riječju veličanstven. Tužbalice 1, 6 oplakuju gubitak takvog veličanstva nakon što su Babilonci uništili Jeruzalem i nedugo nakon toga, Nabukodonozor, babilonski kralj govori sljedeće: „”Pošto se navršiše određeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oči prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevišnjega hvaleći i uzvisujući onoga koji živi dovijeka: njegovo je kraljevstvo – kraljevstvo vječno, njegova je vlast za sva pokoljenja”.“ (Daniel 4, 31)

Kako se uobičajeno korištenje riječi veličanstvo, koja se koristi za opis planina i palača, zlata i gradova, povezuje s osobinom Božjeg veličanstva, kao što to opisuje Psalam 8?

Što je božansko veličanstvo?

Veličanstvo spaja prekrasnost i dobrotu, snagu i ljepotu. (Psalam 96, 6) Stoga, riječ veličanstvo ne samo da je prikladna riječ za planinske ljepote, nego je i prikladan deskriptor Boga, koji je iznad svega ”Veličanstven”. (Izaija 10, 34) U kritičnom trenutku u povijesti Božjeg starozavjetnog naroda, dok se okupljaju pod Davidovim vodstvom kako bi posvetili svoje prinose u hramu, vidimo kako se kralj u 1. Ljetopisa 29, 10-13 moli:

„Blagoslovljen da si, Jahve, Bože našeg oca Izraela, od vijeka do vijeka! Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega! Od tebe je bogatstvo i slava, ti vladaš nad svim, u tvojoj je ruci sila i moć, u tvojoj je vlasti da učiniš velikim i jakim sve. I slavimo te, Bože naš, i hvalimo tvoje dično ime.“

U 11. stihu čitamo ponovno: „Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega!“ Stoga, kako dolazimo do Psalma 8, kao otkrivajuće dimenzije za božansko veličanstvo trebamo uzeti u obzir te tri osobine: veličinu, moć i slavu.

Bog je velik

Prvo i najprije je veličina. Otvarajući stih Psalma 104 objavljuje: „Dušo moja, slavi Gospodina Velik si veoma, Gospodine, Bože moj; obukao si se u sjaj i veličanstvo!“ Slično tomu, nakon što je Izraelce Bog na dramatičan način izveo iz Egipta, Njegov je narod pjevao: „Puninom veličanstva svojega srušio si protivnike; pustio si gnjev svoj i prožderao ih kao strnjiku!“ (Izlazak 15, 7) Kasnije u Babilonu, dok Nabukodonozor govori o svojoj velikoj poniznosti i obnovi, on govori sljedeće: „Zato ja, Nabukodonozor, hvalim, blagoslivljam i slavim kralja nebeskoga; jer su sva djela njegova istinita; upravljanje je njegovo pravedno. On može poniziti one, koji hode u oholosti”.“ (Daniel 4, 37)

Slavno betlehemsko proročanstvo Miheja također govori o Božjoj veličanstvenosti: „On se pojavljuje i vlada u snazi Gospodnjoj, u veličanstvu imena Gospodina, Boga svojega. Oni će u sigurnosti stanovati; jer će se on tada pokazati velik do krajeva zemaljskih.“

Veličanstvo često puta naznačuje neku veličinu u dimenzijama, kao što je kod planina i palača. Ezekiel govori veličanstvenom narodu, koji je nekoć bio brojan i moćan, no tog naroda Bog je sada učinio poniznim. (Ezekiel 32, 18) No ta veličina također može uključivati Božje božansko pravo i povlasticu, da On kao Bog vlada onako kako Mu je drago. Kao što je David molio: „Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo, jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji; tvoje je, Jahve, kraljevstvo i ti si uzvišen povrh svega, Poglavar svega!“ (1. Ljetopisa 29, 11) Bog ne samo da ima moć za vladanje, nego i pravo vladati.

Bog je moćan

Veličanstvo je također povezano s Božjom moći i snagom.

Ne samo da Mihej 5, 4 povezuje Božje veličanstvo s božanskom snagom kod vođenja svoga naroda, nego Psalam 68, 34-35 stvara još snažniju poveznicu:

„Upoznajte moć Božju! Nad Izraelom stoluje veličanstvo njegovo, moć njegova u oblacima.“

Psalam nastavlja: „Strašan je Bog od svetišta svojega, Bog Izraelov: moć i jakost daje on narodu. Blagoslovljen neka je Bog!“ Stoga također u Psalmu 29, 4 vidimo sljedeće:

„Čuj! Jahve u sili, Jahve u veličanstvu!“

Bog je slavan

Treće je, kao što je David molio, Bog kao slava.

Što se tiče veličine, moći i slave, poveznice su najdublje s slavom. To nas vraća na Psalam 8 i biblijsko potpisno slavljenje Božjeg veličanstva.

Psalam 8 jasno pjeva o slavi, Božjoj slavi, koja je postavljena iznad nebesa i o čovječjoj slavi, od Boga, kao onome koji je ”okrunjen slavom i čašću”. (Stihovi 1 i 5) Stoga taj nezaboravni uvodni stih, koji se ponavlja kao završna nota, pozdravlja veličanstvenost Božjeg imena:

„O Jahve, Bože naš, kako je veličanstveno ime tvoje na cijeloj zemlji!“

Načini veličanstva iz Psalma

Ovdje, ispod barjaka Božjeg veličanstva i izvrsnosti u Njegovoj slavi, pronalazimo dvije razine ili načina Njegovog veličanstva. Prvi možemo nazvati prirodan način: nebesa (stihovi 1 i 3), Mjesec i zvijezde (stih 3) i možemo pretpostaviti izvorne prirodne veličanstvenosti, kao što su planine i mora, ogromna prostranstva, koja nas podsjećaju na našu sićušnost i nakon toga veličinu koja izaziva divljenje i na silu Onoga koji je stvorio takve veličine.

No tada, drugi je onaj kojeg bismo mogli nazvati posebnim načinom Njegovog veličanstva, koji je posebno naglašen u Psalmu 8: 2. stih spominje da usta novorođenčadi svjedoče o Njegovoj snazi kada se suočava sa svojim neprijateljima i osvetnicima. Nakon toga, srce psalma, stihovi od 3 do 8, opisuju divljenje Njegovome milosrđu, kojeg iskazuje prema čovječanstvu. U pogledu na takve prirodne veličanstvenosti kao što su nebesa (“tvoja nebesa”!) i mjesec i zvijezde, planine i oceani: “Što je čovjek da ga se spominješ”?

”No” stih 5, ovo je ”no” milosrđa, Bog je čovjeka učinio ”malo nižim od nebeskih bića i okrunio ga je čašću i slavom”. Prilikom takvog veličanstvenog stvaranja, Bog je stvorio čovjeka, u njegovim sićušnostima i ograničenjima, na božansku sliku i dao mu je ”vlast nad djelima Božjih ruku”. Poljske zvijeri, ptice nebeske i ribe morske podčinjene su čovjeku.

Stoga, ovdje možemo vidjeti prirodno veličanstvo i posebno veličanstvo. I Psalam 8, dok priznaje očigledno veličanstvo Boga u veličini i ljepoti stvaranja, naglašava ”neočekivanost Božjih načina”, što dodatno demonstrira Njegovu veličanstvenost.

On pokazuje Njegovu veličinu i silu, ne samo kroz nebesa, Mjesec, zvijezde i planine, nego i kroz odgovaranje neprijateljima njegovim kroz slavljenje slabih. Bog se pokazuje veličanstven kroz nebesa i kroz ljude, a pogotovo kroz one za koje bismo najmanje očekivali da će se pokazivati, odnosno ponizne, one koji djeluju manje veličanstveno.

Poanta Psalma 8 je sljedeća: Božje milosrđe prema čovjeku jest na slavu Njegova veličanstva. Poanta nije koliko je velik čovjek, nego koliko je u milosrđu čovjek i koliko je velik Bog. Bog je naš Bog. Bog je veličanstven u veličini, moći i slavi i veličanstven u svome milosrđu prema nama, toliko puno da je On naš Gospodin.

Jezik za štovanje

U ovom upečatljivom dostojanstvu čovječanstva, opisanom u Psalmu 8, ako postoji bilo kakva sumnja u vezi toga gdje je naglasak, vratite se na refren: prva riječ u Psalmu 8 i posljednja riječ da ne zaboravimo: kako je veličanstveno Božje ime.

Primarni naglasak, kako je potvrđeno 8. stihom je ”Bog i Njegovo milosrđe”. Dok smo u Psalmu 8, zaista dobivamo djeliće Božje veličine i moći. Naglasak je na Njegovoj slavi.

Nije slučajnost što David preuzima ovu riječ veličanstven u Psalmu 8 u pjesmi hvale, jer je božansko veličanstvo tako blisko povezano s božanskom slavom da možemo čak vidjeti da riječ veličanstvo daje Božjem narodu dodatni jezik za izražavanje, slavljenje i divljenje Njegovoj slavi i ljepoti. Zajedno s riječju sjaj, koja se često povezuje s riječju veličanstvo, izraz objašnjava našu riječ za slavu.

Naš Bog je tako velik, tako vrijedan divljenja, tako prekrasan, tako izvanredan u očima svog naroda, tako strašan za Njegove neprijatelje, da to hebrejska riječ ”kavod” i grčka riječ ”doxa” ne mogu opisati. To jest, ne mogu za Njegove štovatelje. Potrebni su nam dodatni izrazi. Dodajemo dodatne riječi u službu štovanja. Dok želimo govoriti o Njegovoj ljepoti, moći, velebnosti, slavi, posežemo za određenim riječima u našim jezicima. Ponekad gomilamo riječi, kao što to vidimo u Psalmu 145, 5.

Veličanstvo je posebno emotivnija ili afektivnija riječ. Ona indicira velebnost koja se vidi i čuje, koja je također prekrasna. Veličinu koja je prekrasna. Zapanjujuća veličina na koju se gleda s divljenjem, zastrašujuća sila, koja se poima kao privlačna. Iako se značajno preklapa s božanskom vladavinom ili gospodstvom, veličanstvo čini više. Vladavina i gospodstvo su više tehnički i prozaični izrazi; veličanstvo zvuči više pjesnički, s divljenjem štovanja.

Osjetiti Njegovo veličanstvo

U konačnici, možda ta pjesnička nota čini takvu dragocjenu riječ, koja je prikladna za štovanje. Dok je Jack Hayford tražio jezik kojim bi izrazio čuđenje, koje se diže u njegovoj duši daleko iznad onoga što je vidio u Engleskoj, to jest, poštovanja prema živome Bogu, veličanstvo u njegov um mije palo kao tehnički, funkcionalni, denotivni izraz. Imao je osjećaj. Komuniciralo je duši; povećavajuće divljenje. To su bila puna usta štovanja: iz usta beba i novorođenčadi.

Izbor riječi veličanstvo stoga, govori nešto o govorniku. Veličanstvo ne samo da govori o Njegovoj veličini, sili i slavi, nego i signalizira divljenje i čuđenje u onome tko odabire tu riječ. Božji prijatelji, ne neprijatelji, objavljuju Njegovo veličanstvo.

U očima Egipćana, Bog kod Crvenog mora nije bio veličanstven, nego zastrašujući. Njegova zapanjujuća snaga i veličina nisu bili za njih, nego protiv njih. No u očima Izraelaca, u očima Njegovog naroda, njihov Bog je zaista bio veličanstven u veličini i moći, vrijedan štovanja zbog toga što je uništio njihove neprijatelje. (Izlazak 15, 7; 11)

No glavni naglasak, rekosmo, u Psalmu 8 jest Božje milosrđe.

Ne veličanstvo, sada veličanstven

To nas dovodi do onoga što je prorok Izaija rekao o tajnovitom sluzi patniku: „Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.“ (Izaija 53, 2) Od početka do završetka, Kristov zemaljski život povećavao je veličanstvo Oca. Proslavljao je svoga Oca. Tako je govorio, djelovao, da Lukino evanđelje 9, 43 bilježi sljedeće: „Svi se zapanjiše zbog veličanstva Božjega.“ No čak i ondje, postojalo je veće veličanstvo koje je trebalo doći. Luka nastavlja: „Dok su se svi divili svemu što je činio, reče on učenicima: “Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke”.“ (Luka 9, 43-44)  To jest, dodat će posebno veličanstvo prirodnom veličanstvu.

Za prirodne oči, On nije imao nikakav oblik ili veličanstvo u koje bismo se trebali ugledati. Sada je postao oči vjere superiorno Veličanstvenog. Nakon uskrsnuća, oči su postale u potpunosti budne za milosrđe, čemu je Petar svjedočio kada je bio svjedok Njegovog veličanstva. (2. Petrova 1, 16-17) Sada, Onaj koji se ponizio do smrti, čak do smrti na križu, postao je super uzvišen i postavljen zdesna Veličanstvu.

To nas podsjeća na ono što Hebrejima 2, 8-9 komentira o čovjeku iz Psalma 8: „A kad mu pokori sve, ništa ne ostavi njemu nepokoreno. Ali sad još ne vidimo, da mu je sve pokoreno, a Krista, koji je bio samo malo umanjen od anđela, vidimo zbog smrti, što podnese, ovjenčana slavom i čašću, da bi po milosti Božjoj za sve okusio smrt.“ Vidimo Krista koji je, po vrlini toga što je postao čovjekom, patio, umro za nas, uskrsnuo u pobjedi i bio uzvišen na mjesto zdesna Veličanstvu, postao prvi koji je ispunio viziju Psalma 8, podloživši sve pod svoje noge.

Možda se nalazite u potrebi za svježim jezikom za opis veličine sile i slave Boga kojeg štujete u Kristu. On ne samo da je velik nego je i dobar, dobar u svojoj velebnosti i veleban u svojoj dobroti. Ne samo da je velik, snažan, zadivljujući, neukrotiv, svemoguć; On je prekrasan, privlačan, zapanjujući, slavan i uvjerljiv. On je Veličanstven, Onaj koji je izbavio Izraelce kod Crvenog mora i svoju Crkvu na križu i koji sada vlada nad nacijama. Stoga govorimo s psalmistom: „O velikom sjaju veličanstva tvojega govorit ću, čudesa ću tvoja opjevati.“ (Psalam 145, 5)

Mi štujemo Njegovu veličanstvenost.

Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.