Koliko puta nas iznenadi kada naiđemo na kršćane od kojih bismo očekivali ljubav, strpljenje i razumijevanje, a oni pokažu srdžbu ili čak mržnju prema onima koji razmišljaju drugačije?
Nerijetko se dogodi da katolici s prezirom gledaju na protestante, ili protestanti na katolike; da jedni odbacuju karizmatike, a drugi hladne tradicionaliste. Pitanje se nameće: što se tu zapravo zbiva?
Agresija je sastavni dio čovjekove naravi. Ona sama po sebi nije zla. Naprotiv, može biti energija koja nas pokreće na djelovanje, snagu koja nam pomaže suočiti se s izazovima i donijeti odluke. Biblija nas uči da se „srdimo, ali ne griješimo“ (Ef 4,26). Dakle, srdžba je osjećaj, ali grijeh nastaje kada je pustimo da ovlada našim srcem i ponašanjem.
Ako agresiju potisnemo, ona neće nestati – pretvorit će se u frustraciju, depresiju ili pasivnu agresiju koja polako izjeda i nas i ljude oko nas. Ako joj se pak potpuno prepustimo, ona se pretvara u gnjev i mržnju koja ranjava bližnje i ruši zajedništvo. Oba puta su pogrešna. Ispravan put je prepoznati agresiju kao energiju koju nam je Bog dao, ali je podrediti ljubavi.
Čiju volju zapravo slijedimo?
Krist nas uči da je prava snaga u krotkosti, a ne u grubosti. On nije bio čovjek bez strasti – sjetimo se kako je revno istjerao trgovce iz Hrama – ali Njegova gorljivost uvijek je bila usmjerena na dobro, nikada na uništenje čovjeka. To je razlika između svete revnosti i grešne agresije.
Zanimljivo je primijetiti da upravo oni koji najviše ističu svoju pobožnost znaju biti najtvrdokorniji u osudama. Pod krinkom „revnosti za istinu“ mogu padati najteže riječi i prokletstva. To nije plod Duha Svetoga. Apostol Pavao jasno kaže: „Plod Duha je ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost“ (Gal 5,22-23). Ako naš život i govor ne odražavaju ove plodove, vrijeme je da se zapitamo – čiju volju zapravo slijedimo?
Pravi kršćanin nije onaj tko nikada ne osjeti srdžbu, nego onaj tko je naučio tu snagu pretvoriti u ljubav, u zauzimanje za pravdu, u hrabrost da jasno postavi granice, ali uvijek u duhu pomirenja. Svaka agresija može postati oružje razaranja ili alat izgradnje. Izbor je naš.
