Ako uistinu ljubite Gospodina, OVO ne možete izbjeći!

Tijekom razdoblja crkvene povijesti od 100. do 314. godine, doslovno na tisuće i tisuće hrabrih kršćana, muškaraca, žena, pa čak i djece zapečatili su sudbinu svojom krvlju.

Sekularni povjesničari slažu se da je deset velikih progona protiv Crkve bilo 10 velikih pokušaja da se kršćanstvo izbriše, počevši od opakog cezara Nerona i završivši s Dioklecijanom. Živi vjernici su bacani kao hrana divljim životinjama. Odvođeni u rimske sportske arene. Bivali rastrgani. Bivali mučeni. Spaljivani na lomači.

Dioklecijan je smatrao da je toliko uspješan u brisanju kršćanstva s lica zemlje da je zapravo imao posebnu medalju na kojoj su bile upisane ove riječi: „Kršćanska vjera je uništena, a štovanje [rimskih] bogova obnovljeno.“ Nepotrebno je reći da je Dioklecijan bio u krivu. Umjesto da oslabi tijekom ovog progonstva, Crkva je zapravo ojačala. Umjesto da bude uništena, postala je snažan stroj za propovijedanje. Progonstvo može imati takav učinak.

Na neki način, progonstvo odvaja prave kršćane od lažnih. Ako ste istinski Isusov sljedbenik, nećete odustati ako vas se malo progoni. A ako Bog dopusti progonstvo u vašem životu, dat će vam i snagu da se s njime suočite.

Povijest nam govori o velikom junaku kršćanske vjere, Polikarpu, koji je bio vođa crkve u Smirni. Ubijen je u subotu, 23. veljače 155. godine dok su se odvijale javne igre, a grad bio pun ljudi. Masa je bjesnila, a netko je povikao: „Neka se uhvati Polikarp!“

Znajući to, Polikarp je mogao lako pobjeći, ali je noć prije imao san u kojem je vidio jastuk pod svojom glavom na vatri. Kad su došli i uhitili ga, zatražio je privilegiju da posljednji sat provede s Gospodinom u molitvi.

Kad je Polikarp ušao u rimsku arenu, Bog je govorio njegovom srcu: „Budi jak, Polikarpe, i drži se muški.“ Rimski prokonzul mu je dao izbor: ili prokuni Kristovo ime i prinesi žrtvu Cezaru ili umri.

Polikarp je rekao: „Osamdeset i šest godina bio sam njegov sluga i nije mi učinio ništa loše, kako bih onda mogao pohuliti na svog Kralja koji me spasio?“

Prokonzul mu je zaprijetio da će ga spaliti na lomači, a Polikarp je odgovorio: „Prijetiš mi vatrom koja gori neko vrijeme i brzo izgori, jer ne poznaješ vatru koja dolazi na dan suda kao vječna kazna za sve opake. No, zašto čekaš? Dođi, učini što ti je volja.“

Mnoštvo je poludjelo, pripremajući ogrjev i potpalu. Htjeli su pribiti Polikarpa na stup jer su se bojali da će pobjeći.

Polikarp im je rekao: „Pustite me samog: jer Onaj koji mi je daje snagu da izdržim vatru, također će me držati da bez vašeg čuvanja i pribijanja na stup, stojim bez pomicanja u gomili.“ Polikarp je stajao tamo dok su oko njega postavljali drva za vatru. Nevjerojatno, vatra mu nije naškodila. Došla je do njega i nije ga spalila. Slavio je Boga. Konačno, više ga nisu mogli slušati i proboli su ga kopljima.

To se zove progonstvo. To se zove hrabrost.

Možda mislite da „nikada ne biste mogli učiniti nešto takvo.“ Ali Isus je obećao da, ako vas se preda da budete mučeni i progonjeni, dat će vam riječi u takvim okolnostima (vidi Matej 10,18-20). On će vam dati hrabrosti da zauzmete stav.

Shvatite, ako živite pobožnim životom, tada ćete biti progonjeni na ovaj ili onaj način. Isus je rekao: „Nije sluga veći od gospodara svojega. Ako su mene progonili, i vas će progoniti“ (Ivan 15,20).

Ako ste pravi vjernik, suočit ćete se s nekom vrstom progonstva. Riječ progonstvo znači „biti protjeran, odveden i prognan.“ Dobra stvar u vezi toga jest da vam progon može pomoći da ojačate duhovno.

Pročitao sam priču o bakalarima koji su isporučeni s istočne obale na zapadnu obalu. Problem je bio što je riba došla pokvarena. Ribe su bile zamrznute i otpremljene, ali su bile ipak kašaste. Pokušali su poslati živu ribu, ali su stigle mrtve. Onda su ih poslali žive s jednom promjenom. U spremnik su stavili bakalar zajedno s njihovim smrtnim neprijateljem, somom. Do trenutka kad je bakalar stigao, riba je bila živa i zdrava, bježeći od soma čitavim putom. Ljudi koji su ju jeli rekli su da je to najbolji bakalar koji su ikad okusili.

Bog može staviti soma u vaš spremnik, kako bi vas održao živima i duhovno ojačao. Možda će vam dopustiti nekakav progon da vas drži na prstima. Možda ćete biti najveće ruglo drugih ljudi. Možda ćete izgubiti posao. Možda ćete izgubiti prijatelje.

Progonstvo nas tjera da se čvrsto približimo Kristu i podsjeća nas na dvije vrlo važne stvari: 1) mi smo djeca Božja i 2) ovaj svijet nije naš dom.

Vjerujem da će progonstvo jačati kako se približavamo Gospodinovom povratku. Otkrio sam da ljudi koji kažu da su liberalni i otvoreni, obično su vrlo zatvoreni za ideju Evanđelja. U ovo doba, ljudi će povjerovati u svašta, samo ne u Evanđelje. Sve priznaju osim Evanđelja. Zašto? Zato što ljudima doista smeta kad kažete da je Isus Krist jedini put do Oca.

Ako ste kršćanin koji vjeruje u Bibliju, ne možete reći ništa manje od toga. Sam Isus je rekao da je on put, istina i život. Ako to doista vjerujemo i uistinu naviještamo, tada ćemo se suočiti s progonstvom.

Autor: Greg Laurie; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Blog.greglaurie.com