Ovakva ljubav je najsnažniji dokaz Božje prisutnosti u vašem životu

Ako biste pitali apostola Pavla što sve spada u plod Duha, prvo što bi vam rekao jest ljubav (Galaćanima 5,22). Pavao kaže da je ljubav najveći plod Duha, isto kao što kaže da je ljubav najveći dar Duha (1. Korinćanima 13,13).

Zatim, ako biste pitali Pavla što je ljubav, što bi vam prvo rekao? „Ljubav je strpljiva“ (1. Korinćanima 13,4). Dakle, ne mislim nužno da je Pavao smatrao kako je strpljivost najveća kvaliteta ljubavi. No, činjenica da ju spominje prvu u ovom lijepom opisu kršćanske ljubavi, mora nas zamisliti.

Ljubav nasuprot izdržljivosti

Što je Pavao imao na umu kad je napisao: „Ljubav je strpljiva“? Odgovor možda nije tako očit kao što se čini.

Izraz strpljivost koristimo za mnogo toga. Na primjer, kad se nosimo s općenito teškom osobom; kad ne izgubimo živce zbog gužve u prometu; kad su u pitanju dugoročna financijska ulaganja; kad ne vičemo na naše dijete koje ima izljeve bijesa ili ostavi mlijeko na pultu; kad stalno radimo za to promaknuće; ili kad ne pomislimo na (ili izgovorimo) psovku dok računalo zastajkuje, zahtijevajući prisilno gašenje i gubitak našeg nespremljenog rada.

No, Pavao je imao na umu određeno značenje kad je to rekao. Prijevod King Jamesa daje nam malo više jezične pomoći: „Ljubav dugo trpi.“ Još više pomaže grčka riječ koju je Pavao izabrao, inačica riječi makrothymia.

Ponekad engleski prevoditelji odlučuju prevesti grčku riječ hypomonē kao „strpljenje“ (npr. Luka 8,15; Rimljanima 2,7; 2. Korinćanima 12,12; Otkrivenje 2,3). Ali hypomonē se razlikuje od makrothymie. Hypomonē se gotovo uvijek odnosi na ustrajnost ili izdržljivost kad smo suočeni s teškim ili bolnim okolnostima (sjetite se Jakovljeve 1,3). Ali makrothymia se gotovo uvijek odnosi na podnošljivu, ustrajnu i strpljivu ljubav prema osobi. To je oblik samopožrtvovne ljubavi koju pružamo drugoj osobi.

Božja ljubav koja dugo trpi

Ova je riječ imala snažne konotacije za Pavla. Kao Židov, shvaćao je makrothymiu – „ljubav koja dugo trpi“ – kao jednu od najosnovnijih osobina Božjeg karaktera. Jer kad je Bog objavio slavu Mojsiju na gori, izjavio je:

„I GOSPOD prođe ispred njega te viknu: Gospod, GOSPOD, Bog milosrdan i milostiv, spor na gnjev, a bogat milosrđem i istinom“ (Izlazak 34,6).

Ovaj opis Boga ponavlja se u Starom zavjetu (npr. Brojevi 14,18; Psalam 86,15; Joel 2,13; Jona 4,2). A u grčkom Starom zavjetu (Septuaginti), kojeg je Pavao poznavao kao svoju ruku, izraz „spor na gnjev“ zahvaćen je jednom grčkom riječju: inačicom makrothymie.

Ta je riječ snažna jer opisuje nevjerojatno strpljivu Božju ljubav prema grešnicima. Bog je stoljećima bio milosrdno spor na gnjev prema neprestanim grijesima pretpotopnih ljudi. Stoljećima je bio milosrdno spor na gnjev prema strašnim i izopačenim grijesima kanaanskih naroda (Postanak 15,16). Bio je milosrdno spor na gnjev prema idolopokloničkoj pobuni Izraela tijekom vladavine sudaca, a potom stoljećima tijekom vladavine kraljeva. I bio je milosrdno spor na gnjev prema zlom svijetu stoljećima nakon Kristova dolaska, „ne želeći da tko propadne, nego da svi prispiju k pokajanju“ (2. Petrova 3,9).

Zato je Pavao koristio makrothymiu u ovim rečenicama:

  • „Ili prezireš bogatstvo [Božje] dobrostivosti i uzdržljivosti i strpljivosti ne znajući da te dobrostivost Božja vodi k pokajanju?“ (Rimljanima 2,4).
  • „A što ako Bog, hoteći pokazati gnjev i obznaniti silu svoju, u silnoj strpljivosti podnese posude gnjeva pripravljene za propast? (Rimljanima 9,22).

Bog koji je ljubav (1. Ivanova 4,8) dugo trpi grešnike. I zato oni koji su rođeni od Boga i poznaju Boga također milosrdno trpe grešnike.

Naša ljubav koja dugo trpi

I stoga Pavao i drugi autori Novog zavjeta često koriste makrothymiu, jer:

  • Trebamo se sjetiti vrste strpljivosti koja je milosrdna, milostiva, dugo trpi, spora na gnjev, koju nam je Bog pokazao u Kristu (1. Timoteju 1,16).
  • Stoga, poput Boga, moramo se obući u „milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, krotkost, strpljivost (makrothymiu). Podnosite jedni druge i opraštajte si međusobno ako tko protiv koga ima kakvu pritužbu. Kao što je i Krist vama oprostio, tako oprostite i vi“ (Kološanima 3,12-13; Efežanima 4,2; 1. Solunjanima 5,14; 2. Timoteju 4,2).
  • A kad Bog određuje naše putove kroz bol i poteškoće, također trebamo odražavati ljubav koja dugo trpi i koja je spora na gnjev. To nije zato što nas Bog kažnjava na načine koji zahtijevaju od nas da oprostimo. Naprotiv, trebamo se prisjetiti njegove otkupiteljske svrhe za Abrahama, Joba, proroka i druge, kako bismo poput njih strpljivo čekali (makrothymia) na Boga i zadobili njegova obećanja, izbavljenje i opravdanje (Hebrejima 6,15; Jakovljeva 5,10-11).

To je razlog zašto je Pavao u velikom biblijskom poglavlju o ljubavi (1. Korinćanima 13,4) najprije rekao da je ljubav strpljiva. Nije mislio na strpljivost prema neugodnostima (što se možda bolje uklapa u kategoriju „ljubav nije razdražljiva“ iz 1. Korinćanima 13,5). Čak ne govori o ljubavi koja dugo trpi usred nevolja (Otkrivenje 14,12). On misli na strpljivost prema osobama.

A ovo je ljubav koja dugo trpi. Bog nas poziva da volimo ljude koje je stavio u naše živote, iako su neki od njih učinili ili čine velika zla. Moramo ih voljeti s makrothymia ljubavlju – ljubavlju koja dugo trpi.

Makrothymia ljubav ne popušta; ne tolerira grijeh, zlostavljanje ili nepravdu u smislu odobravanja. Ljude moramo suočavati s time. Ali to činimo u duhu prema Izlasku 34,6 i snagom Duha iz 1. Korinćanima 13, prisjećajući se da ljubav „sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi“ i da „ljubav nikad ne prestaje“ (1. Korinćanima 13,7-8).

Ljubav koja nikada ne prestaje jest ljubav koja dugo trpi.

Autor: Jon Bloom; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org