Naslovnica Život Ljutnja u majčinstvu: Kako se boriti protiv nje?

Ljutnja u majčinstvu: Kako se boriti protiv nje?

Ljutnja u majčinstvu je nezgodna pojava s kojom se mnoge majke ne znaju nositi. Kako se boriti protiv nje? Kako majka može kontrolirati svoju ljutnju?

Dva moja sina približili su se jedan drugome za vrijeme doručka, dok sam lijevala mlijeko u njihove zdjelice s pahuljicama. Počeli su se međusobno udarati, u šali i pritom smijati.

U isto vrijeme, moja novorođena curica tražila je da i njoj ulijem mlijeko, dok je moj stariji sin rekao da mu kasnije pronađem njegov crtež. Jedan od mojih blizanaca se izderao: „Hej, prestani me dirati! Makni se od mene! Mama!“ 

Moja je ljutnja prerasla u glasno vikanje prije nego što sam počela s doručkom: „Dečki, dosta je!“. Odmah su se smirili. To bih ponovno učinila. 

Dok sam pokušala odgonetnuti što se dogodilo, moj se glas umirio. Osjećala sam ogorčenost zbog ponašanja sebe i svoje djece; pogotovo zbog svog ponašanja. Željela sam da uživamo u lijepom doručku i da normalno razgovaramo. Željela sam da moja djeca budu obzirna, razumna i da se znaju ponašati. Jesam li željela previše? Da. Jesam. 

Iako sam željela da to nije bilo tako, ovakve scene u našem su se domu odigravale češće nego što sam to željela. Kada bismo odlazili u školu, kada bismo čistili kuću, kada je vrijeme za kupanje, kada je vrijeme za jelo. Možda znate o čemu govorim? 

Evo nekoliko pravila koja meni pomažu u korekciji svoje ljutnje u takvim situacijama. 

Nazovite to pravim imenom

Nije sva ljutnja grijeh. (Efežanima 4, 26) Kada naša srca ustanu protiv onoga što Bog mrzi, opakosti, neposlušnosti, ponašanja koje ne pokazuje ljubav, tada se ponašamo kao naš pravedni i dobri Bog. Kada se naša djeca žale zbog njihovih okolnosti ili kada nanose bol drugima, imamo pravo biti ljuti.

Ljutnja zbog ispravnih stvari, zbog pravih razloga, može nas podsjetiti na to koliko je važno da našu djecu naučimo da i sama ne vole opakost. No pravednička ljutnja nikada nije opravdanje za oštro ponašanje prema djeci. 

Isto tako, nije svako vikanje grijeh. Ako moja djeca budu trčala po prepunoj ulici, viknut ću njihova imena koliko god glasno mogu. Uzvikivanje njihovih imena im može spasiti živote. Takvim ponašanjem mi isto tako oponašamo Boga, koji nam šalje jasna upozorenja u situacijama kada naši životi idu u pogrešnom smjeru. (Rimljanima 6, 23) 

No u pogledu svakodnevice, kada nismo popili dovoljno kave, a naša djeca se ponovno tuku za stolom, urlanje na njih, kao vid roditeljske tehnike odgoja nije dobar način. (Jakovljeva 1, 20) Dopuštanje ljutnji da eruptira, bez samokontrole, kada brzo postajemo gnjevni na djecu, to ne odražava Božji karakter. Naš Gospodin je ”spor na srdžbu i brz na pokazivanju strpljenja i ljubavi”. (Psalam 145, 8) Svoje savršeno strpljenje prikazao nam je kroz Krista. (1. Timoteju 1, 16) 

Svaki puta kada želim kazniti ili kontrolirati svoju djecu samo zato što se ona ne ponašaju onako kako želim, to trebam nazvati pravim imenom. Ne radi se ovdje o tome da imam loš dan. Nisam neuspjela kao majka. To nije šala. To je grijeh. 

Kao i svaki drugi grijeh, trebam priznati taj grijeh, ispričati se svojoj djeci, povjerovati u Kristov oprost, okrenuti se od tog grijeha, hodati u slobodi od krivnje i uživati u obnovljenoj želji za time da budem poslušna. (1. Ivanova 1, 9) 

Recite to nekome 

Vjerojatno neću svaki puta kada povičem na djecu poslati poruku svome suprugu ili prijateljici, no ono što je važno jest neprestano ispovijedanje grješnih izražavanja ljutnje drugima. (Jakovljeva 5, 16) Dok to iznosim u razgovorima, sugovornici me mogu pitati kako se nosim s time i mogu me poticati na pokajanje, u nadu da je Kristova žrtva dovoljna i u poslušnost prema Njemu. (Hebrejima 10, 24) 

Život u zajednici u kojoj drugi, drugi roditelji, rodbina, studenti, prijatelji, redovito mogu znati kako odgajam svoju djecu, meni daje osjećaj odgovornosti. Kada primijetim nedosljednosti u svojim odgovorima; kada kažem da sam ”dobra mama” dok sam u društvu s njima, no zapravo sam gruba kada sam s djecom, vrijeme je da to iznesem na svjetlo. (1. Ivanova 1, 7) 

Ponizna transparentnost također osigurava potrebnu zaštitu od zlostavljačkih obrazaca ponašanja. Ljutnja izvan kontrole može prerasti u nešto više. Svaki roditelj koji povrjeđuje svoju djecu to nekome treba reći i treba odmah potražiti pomoć. Crkvena zajednica zrelih kršćana ključno je mjesto za početak dobivanja potrebne pomoći. 

Molite se i pripremajte 

Kada postanem svjesna svojih sklonosti da će moja ljutnja odvesti do lošeg načina odgajanja, počinjem uviđati obrasce. U ona jutra kada se nisam dovoljno naspavala, doručak s djecom više podsjeća na cirkus. U poslijepodneva, kada je moja duša umorna, vožnja iz škole do moga doma djeluje mi kao da sam zarobljena s medvjedima u automobilu. No u svakom slučaju, pogotovo kada sam slaba, Bog daje izlaze za moje kušnje. (1. Korinćanima 10, 13) Mogu se naoružati Njegovom Riječju i praktičnim strategijama odgajanja. 

Iako ne možemo uvijek kontrolirati naše okolnosti, jer kada bi barem naša djeca i hormoni činili ono što želimo, možemo se obratiti Bogu za mudrost. (Jakovljeva 1, 5) Starija majka mi je jednom rekla da je doživjela prosvjetljenje kada je od molitve da Bog promijeni njezinu djecu, na primjer, ”molim Te Bože, daj da ne plaču i ne vrište”, počela moliti Boga za strpljenje i izdržljivost, na primjer ”Bože, daj mi snage, samokontrole i prave riječi za ovakve situacije”. 

Kada govorimo o sprječavanju ljutitih ispada, trebamo se sjetiti da je Božji Sin na sebe preuzeo Božji gnjev, koji je bio namijenjen nama. (Rimljanima 3, 25) Ono što bi nas trebamo najviše motivirati na činjenje dobroga prema našoj djeci jest pouzdanje u Radosnu vijest.

Kada se, s poniznošću, prisjećamo ogromnog duga kojeg je nama Bog oprostio u Kristu, počet ćemo puno više paziti kako se ne bismo naljutili na našu djecu, pogotovo zbog banalnih situacija. Prije nego što eksplodiram zbog svađe svoje djece u automobilu, trebam se prisjetiti da je Isus umro za mene. (Rimljanima 5, 8) 

Doći će i sutra ujutro i već sada znam da nam ponestaje mlijeka. Moja beba će se vjerojatno ponovno rasplakati, blizanci će vjerojatno ponovno prosuti malo pahuljica na pod. Ništa u vezi sutrašnjeg dana neće biti ništa drugačije od drugih dana; osim činjenice da sada, usprkos suzama i svađama, želim gledati na Krista. Sigurna sam da to neću obaviti savršeno, no to će me dovesti do iskazivanja štovanja prema Bogu, a to je najbolje što jedna majka može učiniti. 

Autorica: Emily Jensen; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoaliton.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje Thegospelcoaliton.org koje vrijedi za naš portal.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJI ČLANCI