Neke priče nisu jednostavne, ali svjedoče o nevjerojatnoj snazi ljubavi, žrtve i vjere. Jedna od takvih je priča mlade majke Kryste Davis, koja je donijela gotovo nezamislivu odluku: nositi svoju nerođenu kćerkicu do kraja trudnoće iako je znala da je djevojčica teško bolesna – kako bi njezini organi mogli spasiti živote drugih beba.
Kad je bila trudna 18 tjedana, Krysta je primila vijest koja bi slomila svaku majku. Liječnici su joj rekli da njezina nerođena djevojčica, kojoj su nadjenuli ime Rylei, ima anencefaliju – rijedak i težak poremećaj u kojem se dijete rađa bez dijelova mozga i lubanje. Život takve bebe obično traje samo nekoliko minuta ili sati.
Liječnici su joj dali dvije mogućnosti: prekinuti trudnoću odmah ili iznijeti dijete do kraja kako bi njezini organi mogli biti donirani. Krysta nije dvojila.
„Ako ja ne mogu dovesti svoju bebu kući, možda neki drugi roditelji mogu dovesti svoje,“ izjavila je, jasno pokazujući dubinu svoje majčinske ljubavi.
Sljedećih pet mjeseci Krysta je nosila Rylei s nježnošću i nadom, svjesna da njezino dijete neće moći živjeti dugo, ali da njezin kratak život može donijeti spas drugima. Svaki pokret u trbuhu bio je podsjetnik na čudo života, koliko god kratkog, i na Božju prisutnost u patnji.
Kćerkica je ostala s obitelji cijeli tjedan
Na Badnjak, 24. prosinca, Krysta je rodila svoju kćer. Liječnici su predvidjeli da će Rylei preživjeti tek 30 minuta, ali mala ratnica ostala je sa svojom obitelji cijeli tjedan. To je bio dar koji je nadilazio svaku ljudsku procjenu.
„Nakon što su joj prerezali pupčanu vrpcu, položila sam je na svoja prsa. Osjećala sam njezino toplo tijelo na mojoj koži i znala sam da je sve što sam prošla vrijedilo. Bila je savršena. Bila je moja,“ prisjetila se Krysta kroz suze.
Na Facebook stranici posvećenoj Rylei napisala je: „Ne bih mijenjala ovaj tjedan za ništa na svijetu.“
Samo tjedan dana nakon rođenja, Rylei je tiho prešla u vječnost. No, njezin život nije bio uzaludan – njezini su organi donirali drugima i tako spasili živote. Liječnici kažu da je pravo čudo što je djevojčica uspjela toliko dugo ostati živa, dajući dodatno vrijeme svojoj obitelji da je upozna, voli i oprosti se.
Ova priča nije samo priča o gubitku. To je priča o nadi. O daru. O Božjoj prisutnosti u boli. O ljubavi koja se ne boji patnje. Krysta je, u najtežem trenutku svog života, odlučila darovati život drugima. A to je nešto što može učiniti samo majčinsko srce ispunjeno ljubavlju većom od boli.
Obitelji male Rylei šaljemo iskrene zagrljaje i molitve. Neka Bog nastavi liječiti njihova srca i neka njihovo svjedočanstvo bude ohrabrenje onima koji prolaze kroz tamne doline. Jer i u tami – Bog je s nama.
Ryleienoj obitelji šaljemo puno ljubavi i zagrljaja.
