U današnje vrijeme, sve je češće da stariji ljudi završavaju u staračkim domovima. Nekad je to njihov vlastiti izbor, a nekad životne okolnosti ne ostavljaju drugu mogućnost – pogotovo kada su bolesni i potrebna im je stalna njega.
Takvu tešku odluku morala je donijeti i Biljana (63) iz Niša, kada je njezina voljena majka Biserka (83) ostala bez snage da se sama brine o sebi.
Biljana se nakon razvoda preselila kod majke, dok je stan ostavila sinu, snahi i unucima. Do mirovine joj nedostaju još dvije godine, a posao joj ne dopušta ni sat odsustva bez straha od otkaza.
Kada se Biserka razboljela, trebala joj je neprekidna njega – presvlačenje, hranjenje, pomoć pri ustajanju. Biljana je pokušala razmotriti sve opcije, ali nije imala financijskih mogućnosti za stalnu njegovateljicu.
Teška srca, odlučila je majku smjestiti u dom. Tamo je Biserka našla mir – uvijek je uredna, nahranjena, okružena vršnjacima i osobljem koje je voli. Ipak, Biljani ni danas nije lako. Svaki povratak u majčin stan, prepun njezinih stvari i uspomena, podsjeća je na prazninu i tišinu, prenosi Zena.blic.rs.
Suočila se s osudom
Umjesto razumijevanja, suočila se s osudom. Susjedi i dio rodbine otvoreno su je prozivali da je “loša kćer” i “bez savjesti”. Ujna joj je čak rekla da će je Bog kazniti što je majku ostavila “tuđima”. No, kada je Biljana podsjetila rodbinu da nitko od njih nije ponudio pomoć, shvatila je da oni koji najviše kritiziraju obično najmanje pomažu.
– Moja Bisa je na sigurnom: čista je, nahranjena i nasmijana. Meni je teško što nismo zajedno, ali nisam imala drugog izbora – kaže Biljana.
Osuda okoline, međutim, ne prestaje. Neki okreću glavu kad je sretnu, drugi šute, ali Biljana je s vremenom naučila ne obazirati se. Najvažnije joj je da je majci dobro.
– Susjedi i obitelj uvijek će nešto zamjeriti, ali rijetko će pritrčati kad je najpotrebnije. Mene jedino tješi da sam majci omogućila sigurnost i dostojanstvo u starosti – zaključuje Biljana, nadajući se da će jednog dana, kad ode u mirovinu, moći provoditi više vremena s voljenom Bisom.
Ova priča otvara važna pitanja o odnosu obitelji prema starima i bolesnima, o stvarnoj spremnosti da preuzmemo brigu jedni za druge, ali i o tome koliko je lako suditi kada nismo u tuđim cipelama. Ponekad ljubav ne znači ostati fizički blizu – ponekad znači donijeti odluku koja najviše koristi onome koga volimo, makar nas zbog toga drugi osuđivali.
