Listopad je mjesec koji se u cijelom svijetu obilježava kao Mjesec borbe protiv raka dojke, posvećen podizanju svijesti o prevenciji, ranom otkrivanju i liječenju te bolesti.
Prema posljednjim objavljenim podacima Registra za rak, u Hrvatskoj je u 2020. zabilježeno 2869 slučajeva raka dojke, a u 2022. godini od raka dojke umrlo je 647 žena. Upravo zbog toga je važno podsjetiti žene da moraju svoje zdravlje staviti na prvo mjesto, ali i da rano otkrivanje raka dojke i redoviti liječnički pregledi vode do izlječenja.
U ovom mjesecu važno je podsjetiti se i na sve hrabre žene koje su vodile borbu s rakom dojke; na njihovu hrabrost, bol, bitke, ali i nadu koju imamo zbog njih. Jedna od njih je 42-godišnja Marina Zečić, Splićanka koja je prošla tri operacije dojke i liječenje te iz te bitke izašla kao pobjednik, piše žena.hr.
Na kraju svega Marina i njezin suprug postali su ponosni roditelji djevojčice Dore i dječaka Ariana
Ekonomistica Marina odlučila je biti aktivna i boriti se za sebe u svakom segmentu života. No, danas joj je najdraža njezina uloga majke predivnih blizanaca, uz koje je ipak pronašla vrijeme da s nama podijeli veliku priču o svojoj borbi s rakom; najtežim i najbolnijim trenucima u životu.
“Moja priča i iskustvo s karcinomom dojke započelo je 2017. godine kada smo suprug i ja bili u procesu potpomognute oplodnje. Iako sam imala relativno svjež i uredan nalaz ultrazvuka dojki, ginekolog koji me tada vodio uputio me da napravim još jedan – “za svaki slučaj”, spasivši mi tako život jer mi je upravo taj ultrazvuk okrenuo život naglavačke. Zapravo, na tom pregledu se pokazala tvorevina koja nije izgledala maligno, više je ličilo na fibroadenom. Poslije ni punkcija nije “uhvatila” zloćudne stanice. Tako da sam bila upućena na operaciju toga “fibroadenoma”. Kada je došao nalaz, pokazao je da se ipak radi o raku. Nastupili su šok i nevjerica. Tada sam imala 34 godine i u tim godinama valjda nitko ni ne razmišlja o takvoj dijagnozi”, kaže Marina.
“Prošla sam tri operacije dojke u mjesec i pol dana. Prve dvije operacije bile su poštene, no trećom operacijom sam ipak ostala bez cijele dojke. Naime, tvorevina koja se vidjela na ultrazvuku bila je cca 12 mm, a iz mene je izašla beštija od 7×5 cm. Uslijedilo je zatim 16 kemoterapija i 16 zračenja, dvije godine sam primala Zometu, terapiju koja štiti kosti, te šest godina antihormonske terapije, što je uključivalo injekcije i tablete koje uvedu ženu u induciranu menopauzu.”
Danas je majka dvije divne bebe
“Pa gledam u sve ono što je ispred mene. A to su, između ostalog, na prvom mjestu dvoje žive, zdrave djece koja mi daju dodatni smisao cijeloj priči koju sam prošla. Često znam reći, ako sam morala sve proći da bih njih dobila, baš ovakve kakvi jesu, isplatilo se.
Osjećam se ponosno, zahvalno Bogu, liječnicima koji su skrbili o mom zdravlju, meni, mojim bebama, mojoj terapeutici Nini. Isto tako zahvalna sam sebi za sve što sam prošla i izdržala. Zahvalna što mi je glava imala kapacitet prihvatit bolest, ne kao kaznu ili lošu sudbinu nego kao jednu životnu prekretnicu, koja me odvela do jedne veće životne radosti i autentičnije mene”, zaključuje Marina.
Cijeli članak ove divne i hrabre žene pročitajte ovdje.
