Da bismo razumjeli priču o Božiću, moramo se vratiti u prošlost. Ne samo nekoliko tisuća godina unatrag do Isusova rođenja, već skroz unatrag, do naših praroditelja, Adama i Eve.
Bog ih je smjestio u bujni i savršeni rajski vrt. Imali su sve što im je trebalo. Bilo je savršeno. Tada su zgriješili. Kao posljedica toga, Bog ih je prognao. Od tada su Adam i Eva živjeli pod prokletstvom. Ali kako je Bog izrekao prokletstvo, grmeći s neba, dao im je i obećanje.
Bog je Adamu i Evi dao obećanje o Potomku koji će biti rođen od žene. To Sjeme bi učinilo sve što je pogrešno dobrim. On bi sve što je bilo slomljeno učinio cijelim. Ovo Sjeme donijelo bi mir i sklad tamo gdje su svađe i sukobi bjesnili poput olujnog mora.
U Starom zavjetu, treće poglavlje prve knjige Postanka, govori o sukobu i neprijateljstvu. Adam i Eva, koji su poznavali samo iskustvo mira, sada će biti uhvaćeni u žestok sukob. Čak bi i tlo predstavljalo izazov. Ubod trnja bio bi stalni podsjetnik. Kako kažu pjesnici, priroda je crvena u zubima i kandžama.
Čak bi i obećano Sjeme ušlo u ovaj sukob, boreći se sa Zmijom, velikim zavodnikom. Ali Postanak 3 obećava da će Sjeme nadvladati Zmiju, osiguravajući konačnu pobjedu i uvodeći val za valom mira.
Od početka u Postanku i ravno kroz stoljeća zapisana na stranicama Starog zavjeta, obećanje o ovom Sjemenu izlazilo je poput zore koja se probija kroz noć. Prorok Izaija sažima sva ta obećanja i očekivanja: “Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast.” ( Iz 9,5a).
Obećano Sjeme
Napokon se pojavilo obećano Sjeme. Jedne zimske noći u gradić Betlehem, smješten južno od Jeruzalema u zemlji Izrael, došlo je ovo dijete, koje će biti Spasitelj i Kralj. Bio je drugačiji od bilo kojeg drugog sina u ljudskoj povijesti.
Prvo, svi ostali sinovi u ljudskoj povijesti žive i umiru. Ovaj je živio i umro, pa opet uskrsnuo. I u svom ponovnom uskrsnuću, pobijedio je grijeh, smrt, tugu i bol. Prema riječima starozavjetnog proročanstva, “Uskrsnuo je s iscjeljenjem u svojim krilima” (Mal 4,2).
Ovo Sjeme je također bilo drugačije jer iako je bio potpuno i istinski čovjek, nije bio samo čovjek. Ovdje moramo nešto objasniti. On je bio Bogočovjek, potpuni čovjek i potpuni Bog. Ako vas ovo ostavi da se počešete po glavi i pomalo zbunite, u dobrom ste društvu. Teolozi su se s tim borili tisućljećima.
Apostol Pavao to ovako izražava: “U Kristu sva punina božanstva prebiva u tjelesnom obliku” (Kol 2,10). Krist je Bogočovjek, božanstvo i čovječanstvo spojeni zajedno. Ovo je blagoslovljeno i slavno otajstvo.
Budući da je Isus Krist Bogočovjek, On može učiniti ono što svi ovi drugi sinovi nisu mogli. On može okončati naš grijeh i bijedu. On još uvijek može smiriti olujno uzburkano more, kao i pjenjenje svađe i sukoba. On može unijeti tihe, mirne vode mira. On nas može vratiti u vrt iz kojeg su Adam i Eva bili istjerani. Kao što je pjesnik John Milton izjavio, Isus Krist, naš Potomak, vraća raj koji smo izgubili.
“Knez mira”
Grijeh je začet u vrtu, ukorijenio se u svakom ljudskom srcu i donosio tragične plodove kroz ljudsku povijest. Ali Bog je milostiv. Dao je sinove Adamu i Evi. Grijeh je bio prisutan i pokvario je taj odnos, ostavljajući jednog sina mrtvog, a jednog opterećenog krivnjom i u bijegu. Ali Bog je bio milostiv i dao mu je još jednog sina, Šeta. Bog je dao više sinova, više znakova za nadu u obećanje Potomka koji će doći poništiti i ispraviti ono što su Adam i Eva krivo učinili. Ali nijedan od ovih sinova nije mogao to ispraviti. Niti jedan od tih sinova nije nosio naslov “Knez mira”. Bog je to učinio za nas dajući Svog jedinog Sina. Kroz ovog Sina, sve je postavljeno kako treba. Mir je došao, jer Knez mira je došao i kraljuje.
Isus Krist, rođen od Marije, rođen u Betlehemu, rođen na božićno jutro, donosi trajni i konačni mir na zemlji. Mir za kojim svi čeznemo nalazi se u Kristu.
Autor: Stephen J. Nichols; Izvor: Ligioner.org
