Posljednjih desetljeća u Europi se intenzivira trend napuštanja tradicionalnih monoteističkih religija, osobito među milenijalcima.
Mnogi mladi ljudi sebe nazivaju “nones” – osobama bez formalne religijske pripadnosti, ali s očuvanim duhovnim uvjerenjima i praksama.
U potrazi za autentičnijim i osobnijim odnosom prema svijetu, mnogi se okreću politeističkim tradicijama, poput nordijskih, slavenskih i grčkih, koje nude dublje povezivanje s prirodom, precima i kolektivnim mitovima.
Takvi pokreti, koji rekonstruiraju stara vjerovanja, naglašavaju ideju “živih tradicija” koje su preživjele kroz folklor i mitologiju, unatoč potiskivanju u prošlim stoljećima.
Source-accurate depiction of Slavic Thunder God Perun by Benjamin Ostler pic.twitter.com/5oeHulyPNR
— Odinets the Pale (@DENISSS98945260) October 12, 2024
Povratak politeizma započeo je u 19. stoljeću pod utjecajem europskog romantizma, a nastavio se kroz različite inicijative, poput Wicce koju je u 20. stoljeću popularizirao Gerald Gardner.
Danas internet omogućuje brzu razmjenu ideja i praksi, što je dovelo do stvaranja modernih politeističkih zajednica, poput Ásatrúarfélagið na Islandu, koji je registriran 1973. godine. Takvi pokreti postaju popularni u Europi i Sjevernoj Americi, jer milenijalci traže ekološki osviještene, inkluzivne i autentične duhovne putove.
Zanimljivo je da istraživanja pokazuju da mnogi od tih ljudi prakticiraju meditaciju, ceremonije na otvorenom i rituale povezane s prirodnim ciklusima, što se usklađuje s politeističkim vjerovanjima koja poštuju “duh mjesta” i elementarne sile.
Crkvu doživljavaju kao rigidnu
Tradicionalne crkvene strukture često se doživljavaju kao previše rigidne, dok rekonstruirani politeistički pokreti nude raznolike i fleksibilne prakse koje omogućuju osobno oblikovanje duhovnog puta.
WHO IS ODIN?
Wanderer, priest, King of the Gods and Father of All, it's time for a thread on the preeminent Norse deity pic.twitter.com/aGJjLNCAOf
— Heliotroph☀️🍇 (@Heliotrophy) October 27, 2021
Primjeri oživljavanja politeizma uključuju Island, gdje je pokret Ásatrúarfélagið izrastao u najveću nekršćansku zajednicu, i Grčku, gdje je helenizam službeno priznat kao “poznata vjera” 2017. godine.
U Poljskoj i Ukrajini također postoji snažan pokret obnovljenog slavenskog vjerovanja, koje se temelji na štovanju starih bogova poput Peruna i Mokoš.
Za milenijalce je privlačan i povratak staroslavenskim vjerovanjima, koja su tijekom povijesti preživjela kroz narodnu tradiciju i običaje. Slavenima, koji su se tijekom pokrštavanja oslanjali na dvojevjerje, preostale stare religiozne forme često su se integrirale u kršćanske svetkovine i običaje.
Danas, kroz istraživanja poput onih Radoslava Katičića, dolazimo do razumijevanja staroslavenskih mitova i bogova.
Dok nova duhovnost raste, Crkva se suočava s izazovom kako doprijeti do mladih, nastojeći otvoriti put za izgradnju povjerenja i ponovnog povezivanja s mladima.
