Na autobusnoj stanici u Tuzli, u blizini poznatih „Crvenih 7“, jučer se odigrala priča koja vraća vjeru u ljude i podsjeća na ono najvažnije – ljudskost.
Mladić iz Tuzle, Ajdin Jolda, primijetio je stariju majku i djeda kako sjede na betonu, tražeći zaklon od jakog sunca ispod osakaćene krošnje jedinog preostalog drveta, koje nije zamijenjeno betonom kao većina u okolini.
Čekali su autobus
„Pitam ih: Dokle ćete, majko? Kaže: Kiseljak, sine, čekamo autobus“, ispričao je Ajdin. Međutim, autobus nije dolazio, ni tada ni kasnije. “Ni u povratku ga nisam sreo. Toliko o GIPS-u”, dodaje razočarano.
Bez mnogo razmišljanja, ponudio im je prijevoz:
„Kažu: Koliko ćeš nam uzeti? Reko: Majko, sjetio sam se svoje babe Fikrete – kad ne može da hoda, sjedne na beton da se odmori. Samo ulazite, meni će biti drago što ne sjedite i ne čekate bus koji sami ne znate kad će doći.“
Ajdin ih je odvezao do njihovog sela
Na licima starijih ljudi suze, au njegovom srcu – toplina.
„Kažu mi: Ima još čestite i fine omladine. A meni puno srce jer sam danas zaradio sevap i pomogao svom narodu“, piše crna-hronika.info.
Na kraju, Ajdin je poručio svojim sugrađanima:
“Kada vidite starije i iznemogle osobe, stanite i pomozite.”
U vremenu kada sve više nedostaje empatije, priče poput ove podsjećaju da humanost još uvijek živi – u ljudima poput Ajdina.
