„Mogla sam vidjeti demone“: Priča žene koja se osjećala kao da živi u hororu

„Mogla sam vidjeti demone i duhove. Kako sam odrastala imala sam duhovne vođe. Željela sam moć…”, priča žena koje je pronašla mir u Kristu.

Patricia je bila u vrtiću kada je prisiljena biti članom sotonskog kulta. 

Od vremena kada je bila dijete ona je mučena i zlostavljana i to sve u sotonino ime. Sada, desetljećima nakon što je živjela tu noćnu moru, ona počinje progovarati. 

„Ljudi kojima najviše vjerujete, koji se trebaju brinuti za vas i štiti vas od zla su vam činili zlo“, prisjetila se. Kada je imala samo pet godina kaže da su ju inicirali u tajni, sotonski kult kroz mnogo bolesnih i štetnih rituala. 

„Članovi obitelji su me odveli da sudjelujem u ceremoniji, ritualu“, rekla je, „U podrumu je bio oltar od drveta. Na podu, na betonu je bio pentagram nacrtan crvenom bojom. Oko oltara su stajali članovi obitelji i članovi kulta. Govorili su nešto u nepoznatom jeziku. Sjećam se samo da su me uhvatili, zavezali i da je na meni bio napravljen neki ritual.“ 

Patricia kaže da je bila silovana i predana sotoni. No horor tu nije stao. Sotonski rituali i žrtvovanje životinja nastavilo se kroz njezino djetinjstvo. 

„Bili smo prisiljeni piti krv. Bili smo prisiljeni jesti oči, a ako to nismo htjeli onda su nas mučili dok to ne učinimo. Oči su nam trebale dati moć da vidimo u duhovnu dimenziju“, rekla je. 

Osjećala se kao da živi u hororu

Patricia nigdje nije bila sigurna. Nije mogla shvatiti to zlostavljanje te je potiskivala svoja sjećanja. 

„Noćne more bi se neprestano javljale. Moj je mozak pokušavao sve to posložiti. Znate, to je noćna mora. Bila je to apsolutna noćna mora. Osjećala sam se kao da živim u neprestanom hororu. Horor filmu. Tako to opisujem. Horor film za Dan vještica.“ 

VIDI OVO: Što je sotonizam i što vjeruju sotonisti? Otkrivamo istinu o njima!

Mogla je vidjeti demone

Kada je imala trinaest godina pobjegla je od kuće, no tama ju je pratila. Kasnije, u dvadesetima, je čitala tarot karte i komunicirala s duhovima dok je živjela u neprestanoj tami i strahu. 

„Mogla sam vidjeti demone i duhove. Kako sam odrastala imala sam duhovne vođe. Željela sam moć. Željela sam imati potpunu moć nad svojim životom jer nisam imala nikakvu moć nad njim kada sam bila mlađa. Svaki put kada bih odlazila, pokušavala se izliječiti okultnim, prve misli bi mi bile o samoubojstvu koje sam u konačnici pokušala počiniti mnogo puta. Bilo to rezanje zapešća ili predoziranje tabletama. Završavala bih u bolnici ili na odjelima za psihijatriju.“ 

Željela je slobodu, ali nije znala gdje se okrenuti. 

„Željela sam mir. Željela sam biti sretna, ali nisam znala kako to postići jer sam se bojala Boga. Mrzila sam Boga. Nisam željela imati ništa s Njim. Željela sam biti sigurna. Željela sam mir. Željela sam biti voljena.“ 

Očajna, Patricia je otišla u crkvu s kršćanskom prijateljicom. Dok su ljudi slavili ona je prvi put osjetila ljubav za Isusa. Tada je rekla da je osjetila još nešto. 

„Svi su slavili Gospodina i ja sam željela činiti sve to. Željela sam osjećati što oni osjećaju. Trebala sam slobodu. Tada sam podignula ruke, a iza mene se stvorila tama i povukla me za rame. No, ja se nisam dala. Rekla sam da ne idem i da ne odlazim. Odlučila sam ostati tamo. Nastavila sam i neprestano sam plakala: ‘Isuse, Isuse, Isuse, Isuse, Isuse, Isuse. I tada sam se počela dizati i dizati i dizati.“ 

Patricia je postala kršćanka te je započela dugo putovanje do slobode i cjelovitosti s Isusom. 

„Stavila sam lice na pod i rekla: ‘Želim osjetiti da se krećeš u mom životu, želim osjetiti oslobođenje od ovih zidova. Želim osjetiti mir.’ Kada sam ustala osjetila sam Ga sa sobom. Počela sam čitati sve o Njemu. Žena na bunaru, žena koja mu je dotaknula skute, ja sam bila kao te žene, žena koja je zamalo kamenovana. Bila sam sve te žene u jednoj, trebala sam Ga. Trebala sam da mi postepeno pokaže da mu mogu vjerovati. I to je učinio.“ 

Pronašla je slobodu i mir u Kristu

Kroz snažno kršćansko savjetovanje i molitvu Patricia je napokon pronašla slobodu i mir koju je uvijek željela u Kristu. 

„Kada svaki dan hodam s radošću i nikada ne zaboravim zahvaliti Mu za ono što je učinio u mom životu. Nikada Mu ne zaboravim zahvaliti. Uživam u životu više nego ikada, znam da je kasno u godinama, ali mi je On vratio sve one godine koje mi je sotona ukrao. Ako On može uzeti nekoga kao što sam ja, tko je bio u okultnom tako duboko, u tako dubokoj tami, koga je zatočio neprijatelj, i izbaviti tu osobu iz te rupe paklene i donijeti ju na svijetlo, onda to može učiniti za bilo koga. Za bilo koga. Nije važno koliko ste duboko zaglibili, On vas može izvući. Samo treba nekoliko riječi: Isuse pomozi mi. Ili Gospodine pomozi mi. I On će doći. On će biti tamo i pomoći vas izvući.“ 

NAJNOVIJE!