Mogu li voljeti Isusa, a da ne volim crkvu?

Mogu li voljeti Isusa, a da ne volim crkvu?
Foto: Pexels

Godinama se raspravlja oko toga je li moguće da ljudi vole duhovnost, ali da odbijaju religiju. Impuls ovakvih mišljenja na neobičan se način odrazilo na kršćanstvo. Ono se pokazuje u trenutcima kada ljudi kažu da zaista vole Isusa, ali da ne vole crkvu.

Mahatma Gandhi je navodno rekao nešto slično. Njegov citat je navodno zvučao ovako:

„Volim vašeg Krista, ali ne volim vas kršćane. Vi kršćani niste ni slični svome Kristu“.

Bez obzira ako to kaže poznati svjetski čovjek kao što je Gandhi ili naš susjed iz ulice, ne želimo ni za koga da odbije život koji daje crkva. No takvo nešto sam čak i čuo od službujućih kršćana.

U njima postoji snažna želja da hodaju sa Isusom, ali u njihovim umovima izgleda kao da je nešto ozbiljno pošlo po krivu sa crkvom. Stoga dopustite mi da podijelim s vama nekoliko zamisli o tome kako možemo odgovoriti na ovo pitanje drugima, a nekada i sami sebi.

Razgovarati o lošim definicijama. Kada netko postavi pitanje može li se slijediti Krista, no ne i crkvu, tu im postavim pitanje o tome što oni misle kada kažu ”crkva”. Vrlo često ti ljudi ne žele odbiti druge koji su se okupili kao crkvena obitelj; oni odbijaju instituciju ili popis pravila. Ono što je ovdje potrebno jest biblijska definicija crkve (to je nešto na što svatko od nas treba neprestano paziti).

PROČITAJTE: 6 razloga zašto kršćanin bez crkve nije kršćanin

Ako netko smatra da je crkva koja se treba odbaciti samo institucija ili popis sterilnih popisa, onda se osobno slažem s odbacivanjem takve crkve. Želimo slijediti Isusa i Njegovu misiju, a ne nečije najnovije, ”najbolje” ili ”najpametnije” zamisli. Iz Pisma znamo da je crkva obitelj vjernika koji se brinu jedni za druge i koji dovode druge ljude u tu obitelj. Detektirajte ”loše definicije” i stavite stvari u pravi kontekst.

Govoriti o našoj boli. Loše definicije su vrlo često rezultat osobne boli, stoga bol ne možemo ignorirati kao jedan od mogućih razloga zašto netko odbacuje crkvu. U Isusu oni pronalaze milost, mir i oproštenje.

Nekada u životu možda nešto od toga nisu pronašli u svojim crkvama. Ako je to slučaj, dopustite im da govore o tome. Moje mi iskustvo govori da kada se ljudima dopusti da govore o svojoj boli, oni se nakon toga mogu pripremiti vratiti u crkvu koja je spremnija demonstrirati Kristovu milost.

Govoriti o pogrešnim prioritetima. S druge strane spektra boli pronalazimo sebičnost. Ponekad ljudi znaju otići iz crkve jer nisu osjetili da je ondje bilo dovoljno toga za njih. To je opet stavljanje crkve u pogrešan kontekst i s time treba raditi. No ovoga puta pogrešno razumijevanje govori da ljudi misle kako crkva treba postojati radi njih i ako nije tako da će oni otići. Crkva je prilika za pokazati kako svaki vjernik ima svoje mjesto u crkvi na način da on prvo služi i da se nakon toga služi njemu.

Pozivati ih u svoju crkvenu obitelj. Bez obzira na to o kakvim se problemima radi, je li u pitanju neki od spomenutih ili neki drugi, razgovor bi trebao voditi do pozivanja. Mi koji volimo crkvu znamo da se ponekad Kristova mladenka ne ponaša kako bi trebala. Naša je uloga sve one koji žele slijediti Isusa pozvati u obitelj koju je Krist spojio u jedno.

Autor: Philip Nation; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

Reci što misliš