Sve mogu u onome koji me jača: Zašto Filipljanima 4,13 nije ono što mislite?

Naš kapacitet za preživljavanje i uspjeh je zaista nevjerojatan!

Svi smo čuli za šokantne priče o ljudima koji su prošli kroz nezamislivo – bilo da je to rezultat tragedije, ili želja da se ide do krajnjih granica fizičke i mentalne izdržljivosti ljudske snage.

Možda više od bilo koje druge skupine ljudi, sportaši koji se natječu su poznati po obaranju rekorda tvrdoglavom odlučnošću – samo malo brže, malo više, i malo dalje od poznatih ograničenja.

U težnji za uspjehom, kršćanski sportaši neizbježno gledaju na Darodavatelja dobrih stvari (Jakovljeva 1,17) za osposobljavanje na području snage, izdržljivosti, mudrosti itd. Gdje je bolje potražiti ove stvari, ako ne od onoga koji nas je stvorio?!

Na pamet dolazi stih često citiran od strane sportaša, ali često pogrešno shvaćen: “Sve mogu u Onome koji me jača!” Filipljanima 4,13

Ako je ovo vaš omiljen stih, pričekajte – njegovo značenje je u stvari bolje nego što većina sportaša shvaćaju.

Duhovna zečja šapa?

Pavlove riječi se koriste gotovo praznovjerno – kao duhovna zečja šapa – zapisane na koži ili odjeći s nadom Božanske naklonosti. Sa najboljim namjerama, ova fraza se koristi kao uvjerenje da će nas Bog osposobiti da ostvarimo osobne težnje.

To je gorivo za motivaciju uma, s ciljem nadvladavanja prepreke, bez obzira je li u pitanju natjecanje ili rekord koji treba oboriti. To je uobičajeno samo-ohrabrivanje – čak i neophodno – kada se dostižu granice ljudske mogućnosti. Ali je li to apostol Pavao imao na umu?

Koliko god nadahnjujuće zvučale ove riječi, postaju iskrivljene ako se odvoje od stvarnog konteksta.

Kontekst je sve

Kao i u svakom dijelu Biblije, značenja odjeljaka određuje autor (ne čitatelj), a ograničeno je onim što ide prije odjeljka i dolazi nakon njega. Ako želimo shvatiti značenje poruke, kontekst je sve.

Pa na što je Pavao mislio?

Ako pogledam 11. i 12. stih zajedno 13., dobivamo jasnu ideju o Pavlovoj namjeri: “… naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan. Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!” Filipljanima 4,11-13

Pavlov cilj je ovdje zadovoljstvo, ne dostignuće. Nije imao na umu sve što može postići, već je fokusiran na odgovor svog srca na sve okolnosti, bilo da su ugodne ili ne.

S tim na umu, slijede brojne stvari za razmišljanje:

– I bogatstvo i siromaštvo imaju svoje zamke.

– Siromaštvo može učiniti da postanemo ogorčeni, prezirući nedostatak onoga što želimo.

– Bogatstvo može dovesti do ponosa, oslanjanja na sebe, i samozadovoljstva.

– U bilo kojem slučaju, u nevolji smo ako ne gledamo na naše okolnosti kako je Pavao gledao,

Da je Pavao ovo prilagodio za sportaše, možda bi ovako rekao:

“Nakon što sam trenirao do posljednjih snaga i dao sve od sebe na dan natjecanja, mogu živjeti s rezultatima. Bez obzira što je na cijeni, mogu igrati po pravilima. Pobijedio ili izgubio, mogu se prema trenerima, dužnosnicima i drugim natjecateljima odnositi s ljubavlju i poštovanjem. Mogu izraziti zahvalnost bez obzira na ishod – sve zbog snage koju imam kao sljedbenik Krista.

Naučiti stvari gledati iz Božje perspektive

Pavao nije uvijek vidio stvari onako kako ih opisuje u odjeljku. Njegovim riječima, morao je naučiti biti zadovoljan i u dobrim i u lošim stvarima u životu.

Mislim da ovo znači da nije uvijek imao dobre reakcije, ali je vremenom bolje reagirao time što je prihvatio “tajnu”. Naučio je bezvremenu istinu, koja je služila kao sidro njegovog lutajućeg srca dok je vjetar njegovih okolnosti neprestano mijenjao pravac, unutarnju promjenu objašnjava u trinaestom stihu.

Pavao je naučio da se pouzda u ono što je Krist bio u njegovom životu – njegov Spasitelj, njegov Prijatelj, njegov Staratelj, njegov Gospodin – a u suštini, to je bilo ono što mu je najviše trebalo. Zadovoljenje Kristom koje je Pavao iskusio mu je omogućilo da ima jako srce zadovoljstva (radosti, mira i zahvalnosti) u najboljim i najgorim vremenima.

Zadovoljstvo ovdje ne znači promoviranje ravnodušnosti i prosječnosti. Ovo nas ni na koji način ne uvjetuje da polovičnim srcem prolazimo kroz dnevne borbe. Ako želimo činiti sve na slavu Božju (1 Kor 10,31), onda znači da moramo dati sve od sebe.

I nakon što smo dali sve od sebe na terenu, Krist nam omogućuje da budemo zadovoljni s ishodom, bilo da je pobjeda ili gubitak.

Pavao je to mogao ovako reći: “Tijekom godina sam naučio da mogu sve – mogu biti u lošim okolnostima, mogu obilovati, mogu imati mnogo ili malo, bogatstvo ili siromaštvo – s ustrajnim zadovoljstvom zbog snage koju dobivam jer mi je Krist dovoljan.”

Kristovi sljedbenici koji shvaćaju što Pavao govori ovdje trebaju biti najstrastveniji ljudi na zemlji!

Nikada nam ne treba nedostajati motivacija, bez obzira koliko naporan zadatak bio pred nama. Naša motivacija, međutim, nije ukorijenjena u nagradi zbog osobnih postignuća, već u bogatstvu onoga što je Krist postigao za nas.

Na kraju krajeva, Pavlove riječi u Filipljanima nas oslobađaju da možemo dati sve od sebe, znajući da je to dovoljno da proslavi onoga koji je sigurno dovoljan za nas.

Autor: Monty Waldron; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Athletesinaction.org