spoj s prostitutkom
Foto: Stocsknap.io

Dok sam u studenom bio u Maleziji, imao sam slobodan vikend za odmor i razgledavanje grada. Pošao sam bez ikakvog plana, osim da fotografiram grad i rijeku.

Nakon što sam prošao kroz ogromne tržnice i različita područja grada, na kraju sam stigao i do rijeke. Primijetio sam obližnju klupu i sjeo nakratko promatrajući okolinu.

Ubrzo nakon što sam sjeo na malu klupu, mlada žena je došla i sjela do mene. Vidio sam po lošoj šminki i načinu odijevanja da sam bio mušterija za nju.

Pretpostavljao sam da se bavila prostitucijom.

Predstavila se kao Anette*. Rekao sam joj svoje ime, a kako smo sjedili u tišini, moje srce se lomilo.

Moje pitanje “Kako si danas?” je prekinulo tišinu. Iako nije govorila tečno engleski, dovoljno je dobro govorila kako bi nakratko porazgovarali. Proveli smo nekoliko minuta pričajući o rijeci i gradu, o malim stvarima.

Na kraju sam je pitao čime se bavi. Objasnila je na slabom engleskom da je njezin posao seks. Kada je rekla ovo, mogao sam vidjeti da je dijelom posramljena što je to priznala, ali se također pitala jesam li zainteresiran.

Rekao sam joj: “Ja nisam mušterija. Ja sam prijatelj.”

Gledajući u njezinu pomalo anoreksičnu figuru, pretpostavio sam da ne jede često. Zato sam je pitao koje restorane mi može preporučiti u blizini. Nakon što je rekla ime mjesta koje se moglo vidjeti od našeg mjesta, ponudio sam se da joj platim ručak. Složila se, a ja sam se pitao što sam to učinio! Izgled ove žene je pokazivao čime se bavila … što će ljudi misliti?

Dok smo šetali, okrenuo sam se kako bi vidio ljudi lica koja su je promatrala. Druge žene su je gledale s neodobravanjem, muškarci su gledali u nju, pa u mene, kao da su znali što se događa.

Zbog nesigurnosti u ovoj situaciji, opet sam joj objasnio da nisam mušterija, te ne želim ništa zauzvrat. Rekla je da razumije i zato sam pustio da sve ide svojim tijekom.

Kada smo sjeli u restoran pored rijeke, po njezinom govoru tijela mogao sam reći da se ne osjeća ugodno. “Jesu li te izvodili prije na ručak?”, pitao sam. Rekla je: “Ne, nikada!”

Dok smo čekali na hranu, upoznao sam Anette malo bolje. Ima 25 godina i putuje izvan sezone s polja riže kako bi radila. Sada nije bila sezona, tako da nije imala posao kod kuće.

To je značilo da je trebala naći alternativu kako bi priuštila sebi stvari kao što su hrana, voda i smještaj.

Pitao sam je malo više o poslu. Objasnila je: “Ne volim to što radim, ali što drugo mogu?” Način na koji je rekla to je pokazalo da se ona ne želi baviti ovim poslom.

Ali nije mogla pronaći drugi put.

Kada me je pogledala i rekla: “Ti si dobar čovjek”, iskoristio sam priliku podijeliti Evanđelje s njom. Dao sam sve od sebe da to objasnim na način na koji će razumjeti, ali jezična barijera je bila prevelika. Pokušao sam makar reći za ime Isus.

Nakon toga sam znao da je najbolje što mogu joj pokazati Isusa.

Nastavio sam je ispitivati o njezinom životu te otkrio da zato što joj je majka umrla, ona se brine o svojoj sedmogodišnjoj sestri. Tada sam pitao Anette kako se voli zabavljati. Rekla je: “Ne volim posao, ali volim da imam mušteriju. Tada makar nisam sama. Ne volim biti sama. Zbog putovanja i posla nemam prijatelje.”

Nakon što je hrana stigla, pitala je može li ponijeti jedan dio kako bi i njezina sestra mogla jesti. Složio sam se, iako mi nije dozvolila da kupim i njezinoj sestri hranu. U tom trenutku sam se sjetio tržnica kroz koje sam prolazio ranije. Pitao sam je imaju li ona i njezina sestra dovoljno odjeće. Rekla je ne, pa sam se zato ponudio kupiti joj neku odjeću, a ona je uzbuđeno pristala.

Moje iskustvo na tržnici je ovog puta bilo drugačije. Prije, svaki prodavač bi me zvao: “Gospodine, gospodine, želite li majicu? Želite li kameru?” Što god da su prodavali zvali bi me, ali sada ne.

Vidjeli su me s ovom ženom te okretali pogled na stranu posramljeni. Bilo je dosta tiše nego prije. Na kraju smo našli majicu i traperice, a za 32 dolara je mogla kupiti par odjevnih predmeta za sebe i sestru, uključujući i novi par cipela.

Dok smo nastavljali razgovarati i upoznavati jedno drugo, moje srce se i dalje slamalo. Slomilo se zbog načina na koji su ljudi gledali na nju, zbog toga kako je ona gledala sebe, i zbog toga kako su ljudi gledali u nas zajedno.

Pretpostavljali su da znaju što se događa. Gledali su je s nezadovoljstvom zbog onoga što čini i predstavlja.

Ali ja znam istinu.

Znao sam da ova žena nije samo prostitutka, već je i nasljednica. Znam da je ova dragocjena žena princeza i da je Kralj nad kraljevima umro za nju. Znao sam da vrijedi više od 20 dolara i 4 sata, i da je dragocjena iznad svakog shvaćanja.

Znam da je cijenjena i voljena u mjeri koju ću jedino shvatiti na nebu.

Nakon što je uzela odjeću, dao sam joj još par dolara, a onda smo otišli različitim putovima. Tek tada je Anette povjerovala da zaista ne želim ništa zauzvrat.

Kada sam joj rekao kako moram poći, vidio sam šok na njezinom licu. Njezin izraz lica je pokazivao nevjeru zbog onoga što se upravo dogodilo.

Vidio sam kako odlazi sretna ususret svojoj sestri s novom odjećom u jednoj ruci, a hranom u drugoj. Shvatio sam, to je ono što Isus čini za nas. Vidi nas na način na koji nas nitko drugi ne vidi. Daje nam više od nove odjeće i hrane – daje nam novo ime. Prodajemo sebe stvarima u ovom svijetu, ali On nas otkupljuje za sebe. Voli nas neizrecivom ljubavlju.

Možemo još bolje pokazati ovu ljubav djelima nego riječima. Idite i pokažite ljudima ljubav još danas!

*Ime ove žene je promijenjeno kako bi zaštitio njezinu privatnost.

Autor: Josh Stoneman; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Faithit.com