Veze između roditelja i djece trebale bi biti neraskidive, no ponekad upravo oni koje najviše volimo ostave ožiljak koji nikada ne zarasta. Takvu bol danas nosi Amerikanka Claire, čija je kći Rowan odlučila „sahraniti“ svoju majku – iako je ona živa.
Claire je sama odgajala Rowan, borila se svim snagama da joj osigura bolju budućnost. Radila je dva posla, odricala se vlastitih želja i davala sve što je imala. Kada je čula da se njezina kći zaručila, srce joj je bilo ispunjeno srećom. Vjerovala je da će uskoro upoznati muškarca koji je osvojio njezinu kćer i postati dio nove obitelji.
No poziv nikako nije dolazio. Svaki put kad bi pitala za budućeg zeta, Rowan bi nalazila izgovore. „On je na putu“, „Nije pravi trenutak“… Claire je čekala, uvjerena da će sve doći na svoje kada počnu pripreme za vjenčanje.
Jedne večeri, kada je ponovno zamolila da upozna Daniela, Rowan joj je kroz suze izgovorila rečenicu koja joj je srušila svijet: „Za njegovu obitelj ti ne postojiš. Rekla sam im da si mrtva.“ Razlog? „Danielova obitelj je tradicionalna. Ne bi me poštovali kad bi znali da me odgojila samohrana majka.“
Odali su počast “pokojnoj majci”
Istog dana društvenim mrežama počele su kružiti objave Danielove obitelji u kojima su izražavali žaljenje što ne mogu odati počast „pokojnoj majci mladenke“. Prijatelji su zvali Claire da izjave saučešće, a ona je, ponižena i u suzama, morala objašnjavati da je – i dalje živa. Od tog trenutka, Rowan se više nije javljala.
Slomljena majka pita se: treba li otići na svadbu i pred svima otkriti istinu ili ostati u tišini, zauvijek prihvaćajući ulogu „pokojnice“? Neki je savjetuju da se ponosno pokaže i stane iza svoje istine – jer biti samohrana majka nije sramota nego hrabrost. Drugi smatraju da bi tišina možda otvorila vrata pomirenju.
Kako dijete može „sahraniti“ vlastitu majku samo da bi se uklopilo? Je li Rowan žrtva pritiska ili je riječ o izdaji? Odgovora nema, ali jedno je sigurno – Claireina bol pokazuje koliko duboko porodične rane mogu ići i koliko je teško obnoviti povjerenje kada jednom pukne.
Psiholozi savjetuju roditeljima u sličnim situacijama da ne preuzimaju krivnju na sebe, da potraže podršku i sačuvaju dostojanstvo. Najvažnije je, kažu, pronaći način da se nastavi živjeti – jer majčinska ljubav, iako ranjena, nikada potpuno ne nestaje.
