Samo budi voljan činiti ono što on od tebe želi – do čega te on sâm vodi.
Molitva se ne mjeri vremenom trajanja već svojom snagom. Iskrene duše koje danas čitaju o ljudima poput Molitvenog Hydea tjeskobno pitaju: “Očekuje li se i od mene da tako molim?”
A čuju i za druge koji ponekad ostaju na svojim koljenima pred Bogom čitav dan ili čitavu noć odbijajući hranu i spavanje te mole, mole i mole. Prirodno je da se pitaju: “Moramo li mi činiti isto? Moramo li mi svi slijediti njihove primjere?” Sjetimo se da ti ljudi molitve nisu molili samo s vremena na vrijeme. Oni su tako dugo ustrajali u molitvi jer nisu mogli prestati!
Neki se usuđuju misliti da ja neizravno dajem do znanja da ih mi svi moramo slijediti. Dijete Božje, ne dopusti da te uznemiruju takve misli, takav strah. Samo budi voljan činiti ono što on od tebe želi – do čega te on sâm vodi. Razmišljaj o tome, moli za to. Gospodin Isus nam je rekao da se molimo našem dragom nebeskom Ocu. Ponekad pjevamo: “O, kako nas ljubi!” a tu ljubav nitko ne može dokučiti!
Molitva nam nije dana kao teret koji moramo nositi ili neugodna dužnost koju moramo ispuniti, već bi ona trebala biti bezgranična radost i sila. Ona nam je dana da “primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć” (Heb 4,16). A svako je vrijeme “pravodobno”! “Molite!” više je poziv za prihvatiti, nego zapovijed za pokoriti joj se.
Je li breme da dijete dođe svome ocu i traži ga nešto za svoju dobrobit? Kako samo otac ljubi svoje dijete i traži sve najbolje za njega! Kako on štiti svog mališana od svake žalosti, boli i trpljenja. Naš nas nebeski Otac ljubi beskrajno više od bilo kojega zemaljskog prijatelja.
Neka mi Bog oprosti ako ijednom riječju u ovoj dragocjenoj temi o molitvi povrijedim srce ili savjest onih koji više čeznu saznati o molitvi. “Vaš nebeski Otac zna”, rekao je naš Gospodin, a ako zna, moramo mu vjerovati i ne trebamo se bojati.
Iz knjige ”Klečeći kršćanin”
