Može li istinski kršćanin otpasti i u potpunosti napustiti vjeru?

Svakako da istinski kršćani mogu ”pasti”, ako pod time mislite da se mogu vratiti u prijašnje stanje duhovne ravnodušnosti ili neposlušnosti. One koji to učine, Bog kara (Heb 12,6-11). Oni koji ne iskuse to karanje, nisu pravi sinovi (s. 8).

Međutim, ako padom smatrate stalno stanje namjerna buntovništva ili bezbožne ravnodušnosti nekoga tko ispovijeda vjeru u Krista, to je onda znak lažnog ispovijedanja (Mk 7,21-23; 1 Iv 3,4-10).

Ponekad se izraz otpadnik koristi kako bi se opisala osoba koja je napustila Krista u vjeru. U tom slučaju opisuje osobu koja nikada nije bila istinski spašena (Iv 8,31; 1. Tim 2,12; 1. Iv 2,19). Riječ otpadništvo koriste se u Svetome pismu na dva načina. Nalazimo ga isključivo u Starome zavjetu, kada se govori o izraelskoj naciji (Jer 3,22; 31,22; 49,4; Hoš 4,16; 11,7; 14,4). Ponekad govori o otpadništvu kao djelu neobraćena naroda koji se tvrdoglavo okreće od Boga (Jer 8,5). U tom smislu, ta riječ se ne može koristiti kako bi se opisali istinski kršćani.

Na drugim se mjestima govori o padu istinskih vjernika (Jer 14,7). Svi vjernici prolaze kroz vremenska razdbolja kada ne rastu ili nazaduju u svojemu rastu zbog grijeha; čini se kao da kližu prema natrag poput junice na blatnjavoj strmini (usp. Hoš 4,16). U tom se smislu ta riječ može upotrijebiti za istinske vjernike. Međutim, ne može se koristiti kao potpora gledištu da pravi kršćani mogu u potpunosti napustiti vjeru.

Autor: John MacArthur