Može li Isus zaista ”živjeti u mome srcu”?

Ovo će vas možda iznenaditi, ali postoji samo jedno mjesto u Bibliji koje se izričito odnosi na to da Isus živi u srcu neke osobe.

Pišući Efežanima Pavao se molio za vjernike da „Krist stanuje vjerom u srcima vašim, da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni“. (Efežanima 3, 17) Biblija puno češće govori o Božjem Duhu koji živi u srcima vjernika, kao recimo u Rimljanima 5, 5 gdje piše: „A nada se ne sramoti, jer se ljubav Božja izli u srca naša Duhom Svetim, koji je dat nama“. (Rimljanima 5, 5)

Stoga, po pitanju početka odnosa s Bogom kroz Isusa Krista, poticanje nekoga da treba živjeti tako što će pozvati Isusa da dođe u ”njegovo srce” može biti varljivo.

Bog poziva ljude na obraćenje (to jest da se okrenu od grijeha) i da počnu vjerovati (da imaju povjerenje) u Isusa Krista kako bi primili oproštenje svojih grijeha i dar vječnog života. (Djela 3, 19-21; Rimljanima 10, 9.10; Efežanima 2, 1-10; 1. Solunjanima 1, 2-10)

Oni koji se pokaju i povjeruju postaju djeca Božja i zbog toga „odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: “Abba! Oče“! (Galaćanima 4, 6) Stoga, ukoliko se čovjek ne okrene od svojih grijeha i ne povjeruje u ono što je Isus učinio za njega kako bi mu mogli biti oprošteno, oni nisu kršćani, čak i ako su pozvali Isusa da ”živi u njihovim srcima”.

PROČITAJTE: Je li biblijski pozvati Isusa u svoje srce?

Na temelju rečenoga, slavna je stvarnost to da Duh Isusa Krista živi u Njegovom narodu. Nakon što je Bog stvorio čovječanstvo On je boravio s njima u Edenskom vrtu. (Postanak 3, 8) Zbog čovjekova grijeha čovječanstvo više nije moglo boraviti u Božjoj prisutnosti. (Postanak 3, 22-24)

Nakon što je stvoren izraelski narod Bog je opet počeo boraviti među ljudima, prvo u Šatoru sastanka (Izlazak 40, 34-38), a nakon toga u Hramu. (1. Kraljevima 8, 1-11) No kada su i oni kao i prvi ljudi, nastavili griješiti Božja prisutnost je s vremenom napustila hram. (Ezekiel 10) Bog je nakon toga obećao dan novoga Saveza. (Jeremija 31, 31-34), a kao dio toga Saveza Bog bi svoj Duh ponovno stavio u svoj narod. (Ezekiel 36, 27)

Kako bi se to ostvarilo, Božji Sin je živio među nama kao čovjek. (Ivan 1, 14) Zbog Njegove smrti, uskrsnuća i uzlaska na nebo, Bog je poslao svoga Duha da boravi među Njegovim narodom kao novi Božji hram. (Djela 2, 14-36) Sve ovo se dogodilo u iščekivanju dana kada će u novome raju i na novoj zemlji biti „šatora Božjega među ljudima, i stanovat će s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog bit će s njima Bog njihov. I otrt će Bog svaku suzu od očiju njihovih, i smrti neće biti više, ni tuge, ni vike, ni boli neće biti više, jer prvo prođe“. (Otkrivenje 21, 3-4)

Nama je ovo kao vjernicima nada. „I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist“. (1. Ivanova 3,3) Kao Božji hram trebamo težiti za čistoćom u mislima, ponašanju, govoru i djelima. (1. Korinćanima 6, 19-20)

Isus u nama živi preko svoga Duha i pomaže nam u borbi protiv grijeha (Rimljanima 8, 12-17) te nas osnažuje da jedni drugima služimo u ljubavi. (Galaćanima 5, 13-26) To je ono što znači da Isus živi u našim srcima po vjeri.

Autor: Matthew Harmon; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

NAJNOVIJE!