Mnogi vjernici u trenucima iskrene molitve i duhovne borbe postavljaju važno pitanje: čuje li sotona naše razgovore s Bogom? Ako je duhovno ratovanje stvarnost, trebamo li strahovati da će naši planovi, čežnje i molitve postati poznati onome koji nam želi naštetiti? Razumijevanje prirode duhovnog svijeta ključno je za miran i snažan molitveni život.
Važno je na samom početku istaknuti da Sotona nije poput Boga. On je stvoreno biće, što znači da je ograničen u svom djelovanju i moćima. On nije sveprisutan niti sveznajući. Iako Biblija opisuje neprijatelja kao “ričućeg lava” koji obilazi tražeći koga da proždre, on nema pristup svakom kutku našeg uma ili svakoj komunikaciji s Bogom.
Duhovno ratovanje o kojem piše apostol Pavao u Poslanici Efežanima podsjeća nas da smo dio bitke koja se odvija u nebeskim sferama. U svakom ratu, pa tako i u duhovnom, jedan od najvažnijih elemenata je sigurna komunikacija.
Ako neprijatelj može presresti vaše poruke, on može pripremiti protunapad. Međutim, Bog nam je omogućio liniju koju nitko ne može presresti.
Bog poznaje naše misli
Jedna od temeljnih istina kršćanske vjere jest da jedino Bog poznaje naše misli. Bog je jedini sveznajući, dok neprijatelj može samo promatrati naše vanjsko ponašanje. On je poput vrsnog forenzičara ili psihologa koji na temelju onoga što vidi izvlači zaključke, ali nikada ne može s potpunom sigurnošću znati što se događa u dubini ljudskog duha.
Biblija nam daje jasne primjere ove božanske sposobnosti. U Evanđelju po Marku čitamo o ozdravljenju paraliziranog čovjeka gdje je Isus odgovorio na misli prisutnih pismoznanaca. Oni nisu ništa izgovorili naglas, ali su u svojim srcima propitivali Njegov autoritet. Isus ih je razotkrio pokazujući da On, kao Bog, ima izravan pristup ljudskom srcu.
“Prisluškivanje” duhovnih sila tame?
Iz toga proizlazi praktičan savjet za vjernike: tiha molitva u duhu je potpuno sigurna komunikacijska linija. Kada se molite u sebi, u tišini svoga srca, vi razgovarate s Ocem na način koji neprijatelj ne može prodrijeti. To ne znači da je molitva naglas pogrešna, jer riječ ima veliku snagu, ali tišina nudi zaštitu od “prisluškivanja” duhovnih sila tame.
Postoje situacije u životu, posebno kada se osjećamo ranjivo ili kada planiramo korake koji su od velike važnosti za kraljevstvo Božje, u kojima je mudro zadržati komunikaciju s Gospodinom unutar vlastite duše. Na taj način ne otkrivamo svoje planove i slabosti onima koji bi ih mogli pokušati zloupotrijebiti.
Bez obzira na to molite li se tiho ili naglas, vaša najveća sigurnost leži u autoritetu imena Isusa Krista. Mi smo rođeni u borbi, ali smo nanovo rođeni za pobjedu. Molitva je naše najmoćnije oružje, a činjenica da imamo izravan i intiman pristup Bogu, koji nas poznaje bolje nego što mi poznajemo sami sebe, treba nam uliti neustrašivost u svakodnevnom hodu s Njim.
