Možemo li se pokajati nakon smrti? Postoji li druga prilika da dođemo Bogu nakon što završi naš život na zemlji?
Biblija jasno uči da naša sudbina nakon smrti ovisi o tome kako ćemo reagirati na Boga u ovome životu. Ako Mu vjerujemo i ako Mu se predajemo, što su o stvari dvije strane istog novčića, provest ćemo radosnu vječnost u Njegovoj prisutnosti.
Ako odbacujemo Njegovu ponudu za obnovljenim odnosom i ako Bogu okrećemo leđa tijekom naših zemaljskih života, onda će nam reći sljedeće riječi: „Odlazite od mene!“ (Matej 7, 23; 25, 41) Ovo je teška, ali je biblijski-utemeljena stvarnost. Biblija također jasno uči da se trebamo pomiriti s Bogom. Jedan od stihova koji ovo naučava je 2. Korinćanima 5, 20.
Bog želi da se svi spase. No što ako netko ne obraća pozornost na Božji poziv i tek nakon smrti uvidi da je donio pogrješnu odluku? Hoće li ta osoba dobiti drugu priliku za pokajanje?
Nakon smrti dolazi sud
Ključni stih u Hebrejima 9, 27 govori sljedeće: „I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a po tom sud;“ Hrvatski prilagođeni prijevod još je jasniji: svaka osoba će umrijeti. Nakon smrti, Bog će svakome suditi. Ovaj stih ne ostavlja prostor za intervenciju, zbog koje bismo dobili drugu priliku. Bog će nam suditi na temelju onoga kako smo živjeli naše zemaljske živote.
Postoji rizik isključivanja iz Božje prisutnosti
U Luki 13, Krist pripovijeda usporedbu kojom želi reći da će doći trenutak kada će biti prekasno ući u Njegovo kraljevstvo. Evo što Krist točnije kaže:
„Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. “Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ”Gospodine, otvori nam”!, on će vam odgovoriti: ”Ne znam vas odakle ste”! Tada ćete početi govoriti: ”Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao”! A on će vam reći: ”Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!”. “Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene”.“ (Luka 13, 24-28)
Krist ne kaže da malo ulazi u Kraljevstvo, jer je jednostavno tako teško ući. Ne, problem je u tome što mnogi ljudi predugo vremena odbacuju Božji poziv i žele ući tek nakon što su vrata zatvorena. No tada je prekasno.
VIDI OVO: 8 znakova istinskog pokajanja
Usporedba o deset žena
Matej 25 pokazuje još jednu usporedbu o ovoj temi. Govori o deset žena koje su planirale ići na svadbu i koje čekaju na mladoženju. Nakon što je on konačno došao, pet njih se dobro pripremilo i otišlo je s njime na svadbenu gozbu. Ostalih pet žena se trebalo dodatno pripremiti. Nakon što je i preostalih pet žena konačno stiglo na svadbu, za njih su ulazna vrata bila zatvorena. Nakon što su zatražile da ih se pusti unutra, dobile su negativan odgovor: „Govorim vam, ja vas ne poznajem!“ (Matej 25, 11-12) Zakasnile su! Krist završava usporedbu s upozorenjem koje kaže da uvijek trebamo biti spremni za Njegov dolazak.
Usporedba o Lazaru i bogatašu
Još jedna usporedba, koja ima podjednako upozoravajući karakter nalazi se u Luki 16, gdje Krist govori o vjernom siromahu po imenu Lazar i bogatom, nemilosrdnom čovjeku, koji Lazaru nije dopustio niti da jede njegove ostatke. Obojica su umrli. Sirotog siromaha anđeli su odnijeli u nebo. Bogataš je bio bačen u vječnu muku. On je želio da Lazar dođe i olakša njegovu muku, no to nije bilo moguće: „K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.“ (Luka 16, 26) Ova usporedba ukazuje na to da sudbine za vječnost ljudi ovise o tome ako su živjeli na zemlji te da nema druge prilike.
Važno za promotriti
U svakoj od ovih usporedbi Krist govori o ljudima koji su imali priliku doći k Njemu, ali su prihvatili Njegov poziv samo onda kada je bilo prekasno. To je važno za imati na umu, budući da ove usporedbe ne govore o novorođenčadi koje ne mogu mentalno procesuirati poznavanje Boga, da navedem samo jedan od primjera. Mnogi kršćani vide navode u Bibliji, koji pokazuju na to da Bog onu novorođenčad koja umre neće baciti u vječan sud i muku.
Rimljanima 1, 19, 23 opisuje ljude koji su ”bez isprike” i razjašnjava: „Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.“ (Rimljanima 1, 21) Ovo se gotovo sigurno ne primjenjuje na novorođenčad ili na one ljude koji nemaju mentalne sposobnosti donošenja takvog izbora. Gospodin zna što će učiniti sa svakime od nas; možemo biti sigurni da će Bog pokazati suosjećanje i milost prema njima. (Matej 18, 2-5)
VIDI OVO: 5 stvari koje se događaju nakon smrti
Kristovo upozorenje trebamo shvatiti ozbiljno
Usporedbe koje su navedene u tekstu iznad ostavljaju nam izbor. Ovaj život jedina je prilika koju imamo za donošenje ispravne odluke i predavanje Bogu. Nakon smrti nećemo dobiti drugu priliku.
„Kristovi smo dakle veleposlanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!“ (2. Korinćanima 5, 20)
Autorica: Gretje Commelin; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
