U posljednjih nekoliko godina sve češće čujemo pojmove poput „neuronsko povezivanje“, „umjetna inteligencija“ i „transhumanizam“.
Iako zvuče kao elementi znanstvene fantastike, riječ je o stvarnim tehnologijama koje se ubrzano razvijaju – s potencijalom da preoblikuju ljudsku prirodu kakvu poznajemo.
No što se zapravo krije iza ideje transhumanizma? Je li to samo napredak znanosti ili znak dublje ljudske čežnje da preuzmemo ulogu Stvoritelja?
Nova vizija čovjeka
Transhumanizam je filozofski i tehnološki pokret koji tvrdi da ljudi mogu – i trebaju – nadvladati svoje biološke granice pomoću tehnologije. To uključuje korištenje umjetne inteligencije, genetskog inženjeringa i osobito neuronskih implantata kako bi se poboljšale ljudske sposobnosti.
Sljedbenici ovog pokreta vjeruju da se bolji svijet može postići kada ljudski um postane povezan s računalima – omogućujući ljudima gotovo neograničeno znanje, mentalne sposobnosti izvan sadašnjih granica i, možda, čak fizičku besmrtnost.
Neki futuristi idu toliko daleko da zamišljaju svijet u kojem se svijest može „učitati“ u digitalni oblik – čime bi čovjek praktički postao besmrtan. No, ova vizija nije samo znanstvena: ona ima i duhovne implikacije.
Moderna zamjena za spasenje?
Promatrajući širi kontekst, jasno je da transhumanizam ne nudi samo tehnički napredak – on nudi alternativu tradicionalnom religijskom shvaćanju spasenja.
Umjesto da se čovjek uzda u Božju milost i uskrsnuće, transhumanist teži samoodržanju i vječnosti kroz tehnologiju. U tom smislu, transhumanizam se pretvara u oblik znanstvene religije – „znanstvenizam“ – gdje je znanost krajnji autoritet, a tehnologija put prema spasenju.
To postavlja važna antropološka i teološka pitanja: tko je čovjek? Je li ljudsko tijelo neophodno za identitet osobe ili je zamjenjivo poput stroja? Što znači biti „spasen“ – imati vječni život ili samo izbjeći fizičku smrt?
Biblijski pogled na čovjeka naglašava cjelovitost – duh, dušu i tijelo. U kršćanskom shvaćanju, tijelo nije kvarljiva ljuska koju treba odbaciti, nego neodvojiv dio Božjeg plana za čovjeka. Uskrsnuće tijela, a ne bijeg iz njega, središnja je točka nade.
Transhumanizam, koliko god bio tehnički fascinantan, nosi sa sobom opasnost da se čovjek počne igrati Boga – preuzimajući ulogu Stvoritelja, a ne stvorenja. U toj ambiciji možda se i krije stara ljudska priča iz Edena: „Bit ćete kao bogovi.“
Dok promatramo razvoj tehnologije, važno je ne izgubiti iz vida temeljna pitanja o smislu, identitetu i sudbini čovjeka. Možda je krajnje pitanje: gdje tražimo svoju nadu – u silikonu i čipovima, ili u Onome koji nas je stvorio?
