Kanadski sustav eutanazije ponovno je u središtu javne rasprave nakon izvješća o smrti muškarca u šezdesetim godinama, poznatog samo kao gospodin B.
Iako je bolovao od cerebralne paralize i bio vezan za invalidska kolica, mogao se samostalno brinuti o sebi. Unatoč tome, kao glavni razlog za prekid života naveo je nepodnošljivu usamljenost i nedostatak ljudske interakcije u domu za dugotrajnu njegu.
Proces odobravanja ovog postupka izazvao je ozbiljnu zabrinutost stručnog povjerenstva u Ontariju. Naime, pacijent je prestao jesti dva mjeseca prije podnošenja zahtjeva, preživljavajući samo na dodacima prehrani.
Umjesto da mu se pruži adekvatna psihološka pomoć i društvena podrška, liječnici su njegovo slabljenje uzrokovano gladovanjem iskoristili kako bi njegovu smrt proglasili “predvidljivom”, čime je ubrzan put do smrtonosne procedure, prenosi Lifesitenews.
Pod liberalnom vladom premijera Marka Carneya, program eutanazije u Kanadi postao je najbrže rastući na svijetu, proširivši se trinaest puta od legalizacije 2016. godine. Američki tajnik za zdravstvo Jim O’Neil upozorio je da su kanadske prakse prešle granicu etičnosti, pretvarajući medicinsku skrb u alat za rješavanje socijalnih problema.
Ovaj potresni slučaj podsjeća nas na važnost kršćanske ljubavi i brige za bližnje. U svijetu koji nudi smrt kao rješenje za tugu, vjernici su pozvani biti prisutni za one koji pate u samoći.
Nitko ne bi smio osjećati da je odlazak s ovoga svijeta jedini način da prestane bol uzrokovana usamljenošću.
