Muževi, podložite se svojim ženama

Već mogu čuti neke od vas kako govore: „Čekaj samo malo. Biblija nas uči da se žena treba podložiti svome mužu, a ne obrnuto! Je li ovo neka vrsta ”woke”, radikalne feminističke stvari o kojoj čitam?“

Ne, nije.

Napisat ću vam točno onaj dio Biblije u kojem piše da se žene trebaju podložiti svojim muževima. Pavlova poslanica Efežanima nas uči sljedeće: „Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!“ (Efežanima 5, 22-24)

To je sve, zar ne? Ne tako brzo.

Mnoge poruke koje govore o braku, u kojima se citira Pavlov tekst iz poslanice Efežanima, čine istu grešku, jer započinju sa 22. stihom, najviše iz razloga jer u mnogim Biblijama dolazi do prekida ulomka što ostavlja dojam da tema počinje u ovome stihu. U stvarnosti, kontekst za ovaj stih započinje nekoliko stihova prije njega, što završava na sljedeći način:

„Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!“ (Efežanima 5, 21)

Ovo malo mijenja stvari koje slijede u idućim stihovima koji govore o podčinjavanju, zar ne?

S 21. stihom apostol najprije govori da se trebamo podložiti jedni drugima, a nakon toga piše o onome kako bi se žene trebale ponašati prema muževima i muževi prema ženama, o čemu piše u 22. do 33 stiha, odnosno o odnosu djece i roditelja o čemu piše u Efežanima 6, 1-4 i o trpljenju slugu u odnosu na one za koga rade, o čemu piše u Efežanima 6, 5-9.

Najveći mogući standard

Recimo najprije o nekoliko točaka koje se odnose na Pavlov ulomak o tome da se žene trebaju podčinjavati njihovim muževima. Najprije, primijetimo kako ne piše da se žene trebaju podložiti muškarcima; ako želite tu paradigmu, trebat će vam drugačija religija.

Prije nekog vremena, jedna od mojih šogorica pripremala se ući u dizalo s jednim čovjekom koji je stajao iza nje. Ona je ušla prva i pogledavala ga je, misleći da će i on ući, no on joj je rekao: „Moja religija ne dopušta mi da budem nasamo sa ženom.“ To je rekao u tonu koji je ukazivao na to da bi ona trebala izaći. „Oh, čini mi se da ćete u tom slučaju ići sa sljedećim“, odgovorila je i pritisnula tipku za zatvaranje dizala.

Osim toga, podčinjavanje žena muževima nije neka slijepa, bespogovorna poslušnost. U svom komentaru na ovaj tekst iz poslanice Efežanima, Harold Hoehner kaže sljedeće: „Ovaj mali izraz, “u svemu”, ne smije se, tumačiti kao da znači “u apsolutno svemu”. Ako bi muž zahtijevao od nje da čini stvari koje su suprotne moralnim i duhovnim načelima koje je uspostavio sam Bog, pokornost bi u tom slučaju bilo nešto pogrešno.“ (Djela 5, 29; 4, 19; 20)

Pratimo li zasad?

Ako da, idemo na tekst koji govori o muževljevoj odgovornosti za njegovu ženu, koji uči sljedeće: „Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju, da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova Tijela!“ (Efežanima 5, 25-30)

Dvostruko više stihova se odnosi na muža

Primijetite kako se na muža odnosi dvostruko više stihova nego na ženu. Zašto je to tako? Zato što je u Pavlovo vrijeme bilo uobičajeno vidjeti da se žena podlaže mužu. No vidjeti muža da se podlaže ženi? Ne baš.

Samo da budemo sigurni, riječ ”podložiti” ne nalazi se u gornjem tekstu. Odakle mi onda zamisao da se muževi trebaju podložiti svojim ženama? Iz činjenice da je a) Pavao započeo ovaj odjeljak rekavši da se trebamo podložiti jedni drugima, čime je započeo u 21. stihu i b) ljubav uvijek implicitno uključuje podčinjavanje tuđim potrebama i željama, tj. stavljanje druge osobe na prvo mjesto i djelovanje kroz služenje, dok nam je Krist kao primjer, kao u ovome slučaju.

Biblija nas uči i sljedeće: „Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!“ (Rimljanima 12, 10) Isto tako i: „Ništa ne činite uz prkos ili za ispraznu slavu, nego u poniznosti neka jedan drugoga smatra većim od sebe! Ne gledajte svaki na svoje, nego i na ono, što je drugih! Jer ovo mišljenje treba da je u vama, kakvo je i u Kristu Isusu…“ (Filipljanima 2, 3-5)

U stihovima iznad, Pavao koristi najviši mogući standard, Krista, kao i o dijelu u poslanici Efežanima u kojem piše o podčinjavanju kako bi došao do poante za muževe. Trebamo biti sluge i vođe našim ženama na isti način kako je Krist opisao samoga sebe: „Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga. “Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge”.“ (Matej 20, 26-28)

Kada se ovo objasni na drugi način, postaje jasno da se nije teško podčiniti nekome kada postanemo sluge, na način koji je opisan iznad. To je primjer kojeg nam Pavao opisuje kroz Isusa, kada muževima daje naputke o tome kako trebaju voljeti i kako se trebaju ponašati prema svojim ženama.

Stvari se podižu na novu razinu kada razmišljamo o tome da žene vole i služe svojim muževima iz istog razloga zbog kojeg volimo Boga: „Volimo, jer je On najprije volio nas.“ (1. Ivanova 4, 19) Drugim riječima, muževljeva ljubav prema njegovoj supruzi rezultirat će time da i ona njega voli.

Muž koji se ne podlaže ženi u ljubavi živi u prokletstvu

Ako se muž ne podlaže i ako ne pokazuje svojoj ženi ljubav na ovakav način, on tada ne znajući živi u prokletstvu, koje je Bog bacio na čovječanstvo nakon pada prvih roditelja. Kada se obraćao ženi u Postanku 3, Bog je rekao: „…žudjet ćeš za svojim mužem i on će vladati nad tobom.“

Neprestano svjedočimo tomu kako žene manipuliraju svojim muževima i kako muževi bivaju grubi prema svojim ženama. No stvari ne bi trebale biti takve.

Cjelokupna zamisao oko podčinjavanja danas je za mnoge gorkog okusa, najviše iz razloga jer ukazuje na dominaciju i slabost. No činjenica jest da, podčinjavanje ne znači inferiornost. Najbolji primjer toga jest Isus, koji se podčinjavao svome Ocu, iako je Isus u potpunosti Bog. (1. Korinćanima 15, 28)

Posljednja važna stvar: kada se podčinjavam svojoj supruzi, time nimalo ne gubim poziciju vodstva u svome domu. Baš suprotno, time demonstriram vodstvo na vrhuncu, jer je vodim u ljubavi i u želji da za nju učinim ono što je najbolje za nju.

Zasigurno, ovakva vrsta podčinjenosti muža prema ženi drugačija je od podčinjenosti žene prema mužu. Jasno je postojanje definiranog reda tri skupine, o kojima Pavao piše: muževi imaju vlast unutar braka, roditelji imaju vlast nad svojom djecom, a šefovi nad svojim djelatnicima. Netko mora imati nadzor, uz nadu da će takva vrsta nadzora biti lišena egocentričnosti.

Poanta za sve nas jest ono gdje smo započeli: „Podčinjavajte se jedni drugima u strahu prema Kristu.“ (21. stih) To je drugačiji način od onoga kako većina od nas živi u današnjem društvu, ali je ovo način koji rađa više dobrote, mira i radosti u odnosima.

NAJNOVIJE!