Na dan Božjeg suda će sve zatvorene stranice tvoga života biti ponovno otvorene

Mnogi govore da čine za svoje spasenje sve što je u njihovoj moći. Dopustimo mogućnost da je to tako. Svejedno vas želim pitati nije li u vašem životu bilo slučajeva kada niste učinili najbolje što je bilo u vašoj moći? Možete se složiti s time da je takvih slučajeva bilo – i tada biste poginuli, poginuli u sili vašeg vlastitog priznanja. To nužno proizlazi iz vašeg vlastitog izbora puta spasenja.

Ako se “činjenje najboljega što je u vašoj moći” javlja kao osnova spasenja, nužno morate poginuti, jer dobro znate da nema toga tko bi mogao reći: “Ja uvijek i u sve-mu činim najbolje sto mogu”. Na taj se način ta osnova za spasenje pokazuje lažnom.

Nevolja je u tome što se koristite nepovoljnim sredstvima koja ne dovode do spasenja. “Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša kao haljine okaljane” (Izajia 64,5). Primijetite, ovdje nije ‘kazana sva naša nepravda ili grešnost i ništavost, nego sva naša pravednost, naša dobrota, naša najbolja djela, najljepše što jesmo i što imamo – sve je to kao nečista haljina u Božjim očima. I evo, uza sve to, vi uzimate tu nečistu odjeću i nadate se da će zadovoljiti Boga.

Odbacite jalova nadanja i predajte sebe i sve svoje Gospodinu. On će podignuti u vama svoju vlastitu duhovnu građevinu. To što će on sazidati, bit će veličanstven, i savršen hram, tako da ćete od stida sakriti svoje lice svaki put kada se sjetite žalosnog kućerka, što ste ga željeli sagraditi. Samo ono što sam Gospodin sazida zadovoljit će ga za cijelu vječnost, jer će to biti sagrađeno na njegovoj pravednosti, savršenstvu i svetosti.

Čitatelju, ako i “činiš najbolje što možeš” koja ti korist od toga ako upotrebljavaš kriva sredstva? Čovječja pravednost u očima svijeta čini se prekrasnom, a u očima Božjim poput nečiste haljine. Ona može zadovoljiti tebe samoga, a nikada ne zadovoljava Boga. Čiju, dakle, pravednost uzimaš kao temelj svojega spasenja?

Dragi prijatelju, ni u jednom čovjeku nema po prirodi Božjeg života. Zato naša stara priroda i ne može biti ispravljena. Ljudi često govore da “otpočinju novu stranicu života”, ali takva je želja savršeno neostvariva. Učenik napravi mrlju u svojoj teci i odmah okrene stranicu da počne na novoj čistoj i bijeloj. Učitelj pregledava njegov rad i nova stranica izgleda divna. Ali želi vidjeti posao koji je učinjen i ranije, pa preokreće stranicu i tamo vidi crnu mrlju. Dobro, prijatelju, okreni ti novu stranicu, ali što učiniti sa starom? Za svaku od njih trebat će dati odgovor, svaka od njih bit će iznova otvorena na dan suda. “Jer će svako djelo Bog iznijeti na sud i svaku tajnu, bila dobra ili zla”. (Propovjednik 12,14, Rimljanima 2,16, 1. Korinćanima 4,5). Što kažeš, prijatelju, o proživjelim stranicama svoga života? Zar nema na njima grešnih mrlja i ne straši li te pomisao da će na dan suda zatvorene stranice tvoga života biti opet otvorene?

“Dobro, a što kažete o svom vlastitom životu?” – pitat ćete vi mene. “Zar nema grešnih mrlja u vašem životu i zar se ne bojite da će Gospodin preokrenuti i vaše proživjele stranice?”. “Da, moj prijatelju, i ja imam grešnih mrlja, čak vrlo tamnih. No ipak se ne bojim”. “Kako to?” upitat ćete. “Dobro, pričat ću vam o jednom od velikih Božjih ljudi.

Jednom se javio kod njega sotona s velikim papirom koji je bio napisan s obje strane. “Što je to?” – pitao je Božji čovjek. “To je popis tvojih grijeha”, odgovorio je sotona. Čovjek Božji je pažljivo pogledao svezak papira i vidio da je sotona u pravu. U tom papiru su stvarno bili zapisani grijesi koje je on već odavno bio zaboravio. Ostalo mu je tek da prizna krivicu. “Dobro”, rekao je, “je li to sve?” “Ne”, uzviknuo je sotona, nipošto. Postoji i drugi svezak papira. “Dođi i donesi ga ovamo”. Za nekoliko trenutaka đavao se vratio s drugim sveskom, sličnim prvome. I opet je Božji čovjek mogao tek prlznati svoju krivicu. “Zar je to sve?” pitao je. “Nije, postoji još jedan svezak”, odgovorio je sotona. “Daj i njega ovamo”, na to će Božji čovjek. Sotona se uskoro vratio s trećim sveskom. Božji je čovjek provjerio i taj svezak. “Da”, potvrdio je “sve su to moji grijesi, sve sam to ja učinio. Postoji li još koji svezak?” “Ne”, odgovorio je sotona. “To je sve”. Spokojno i polako, Božji se čovjek sagnuo nad stolom, zamočio pero u tintu crvene boje, uzeo sveske koje je donio sotona i na svakome od njih napisao ove riječi: “KRV ISUSA KRISTA, SINA BOŽJEGA, ČISTI NAS OD SVAKOGA GRIJEHA”. (1. Ivanova 1:7) Razočaran i gnjevan, vrag je otišao kako je i došao.

Točno sam tako dragi prijatelju, i ja griješio; i ja sam, slično tom Božjem čovjeku, kriv. Ali, zahvaljujući Bogu, već prije mnogo godina primio sam Isusa Krista kao svog spasitelja i on je oprao moje grijehe. I ja mogu napisati preko stranica mog ubogog i nedostojnog života iste one divne riječi: “Krv Isusa Krista, Sina Božjega, čisti nas od svakoga grijeha”. Moji grijesi oprani su krvlju Sina Božjega. I oni više nikada neće biti otvoreni. Bog me vidi u svojemu Sinu odjevena u neokaljanu pravednost Isusa Krista i oprana njegovom prečistom krvlju. Aleluja!

Ispravljanje života nije rođenje. Možemo ukrasiti staru crpku i učiniti je vrlo lijepom, ali ako je voda u bunaru prljava i nezdrava, nikakav vanjski popravak crpke neće učiniti vodu čistom. Ne, sva nevolja nalazi, se u unutrašnjosti bunara, a obnovljena pumpa čini se još uvijek korisnom kao prethodna, ukrašena “licemjerstvom”. Morate skinuti daske koje zatvaraju pristup k vodi i spustiti se dolje, do samoga dna bunara, te naći uzrok prljave i nezdrave vode. Tu prljavštinu valja odstraniti bez ostatka.

Duboko, duboko u čovječjem srcu nalazi se izvorna jama grijeha, koja se ne može odstraniti vanjskom obnovom. Cijeli čin mora se odigrati u srcu. Zakon i odgoj mogu promijeniti neke stranice našega života na kojima se odvija grijeh. Čovjek, slično staroj crpki koja je ukrašena može izgledati obnovljenom, ali obrazovanje ne izbavlja od grijeha. Od grijeha nema drugog sredstva za izbavljenje osim otkupljujuće krvi Isusa Krista. Treba očistiti unutrašnjost posude.

Dođimo do samog korijena bolesti i primijenimo lijek spasavajuće krvi. Ni jedan kirurg koji se bavi zloćudnim tumorom ne pokriva ranu flasterom da bi bolje izgledalo. On zna da je potrebno upotrijebiti nož, otvoriti i odstraniti tumor. Samo nakon toga može se liječiti. I teško bi bilo čovjeku koji bi želio da se oslobodi zlog tumora grijeha zasljepljenjem vida.

Jedan od divnih primjera takvog neistinitog obraćenja može se naći u povijesti Johna Bunyana, autora cijelom svijetu poznate duhovne alegorije »Put kršćanina«. On daje ovaj primjer u jednoj od svojih knjiga. “Ja sam se uhvatio za Bibliju i počeo nalaziti veliko zadovoljstvo u čitanju. To me vodilo nekim od vanjskih ispravljanja života. Počeo sam izvršavati zapovjedi Božje, nadajući se time dostići Carstvo Božje. To je tako trajalo oko godinu dana, susjedi su me počeli smatrati vrlo čestitim, obnovljenim i religioznim, vrlo su se divili velikoj i pohvalnoj promjeni u mom životu i govoru i stvarno, promjena je bila, iako ja još nisam poznavao Krista kao osobnog spasitelja. Nisam spoznao ni milost, ni živu vjeru, ni nadu. Da sam umro u to vrijeme, moja bi duša. otišla u vječnu pogibelj. Kao što sam rekao, moji susjedi bili su vrlo poraženi mojim obraćenjem s puta izgubljenog sina k naravnom, normalnom životu. Počeli su me hvaliti, slaviti i govoriti o meni dobro, kako u oči tako i iza leđa. Ja sam se osjećao, kako su oni govorili, hvalevrijednim čovjekom. Kako sam saznao kako misle o meni, vrlo sam se obradovao. No u samoj suštini bio sam tako žalosno podli licemjer – sviđalo mi se što su o meni govorili kao o stvarno hvalevrijednom čovjeku. Bio sam ponosit, gord, sve sto sam. činio bilo je samo zato da bi mene ljudi vidjeli ili govorili o meni dobro…”

Takvi su neki od čovječjih lažnih putova spasenja. Ne javlja li se koji od njoh kao tvoj, čitatelju? Gradite li vaše spasenje na pijesku? Ili na čvrstom temelju, na Gospodinu Isusu Kristu?

Dopustite da vas upozorim. Svi ostali putovi vode u vječnu pogibelj. Toliko da vas netko ne bi njima obmanio. Spasenje treba graditi samo na Gospodinu Isusu Kristu. Samo on može spasiti. Ljudski su putovi potpuno bespomoćni.

Autor: Oswald J. Smith