Svi poznajemo zapis o tome kako se Zakej popeo na drvo da vidi Isusa. Međutim, ispostavilo se da to uopće nije bila javorolika platana (eng. sycamore). Ovo je prava priča…
Priča o Zakeju
Zakej je grčka verzija židovskog imena “Zakkaj” koje se nalazi u Knjizi o Ezri 2,9 i Nehemiji 7,14. Priča o Zakeju zabilježena je samo u Evanđelju po Luki 19,1–10 i dobro je poznata djeci iz vjeronauka. Priča se odnosi na susret kada je Isus posjetio grad Jerihon. Dok je Isus bio u Jerihonu, lokalni poreznik zvan Zakej želio ga je upoznati. Budući da je bio niska rasta, Zakej nije mogao vidjeti Isusa kroz mnoštvo, pa se popeo na drvo. Isus ga je uočio i potom se sam pozvao kod Zakeja kući na objed.
Ovaj događaj zgrozio je mnoge Židove jer poreznike nisu voljeli zbog suradnje s okupacijskim rimskim vlastima te su ih smatrali korumpiranima. Međutim, u ovoj priči, Zakej se pokajao zbog izrabljivanja naroda. Postao je promijenjen čovjek i ponudio je vratiti četverostruko više od onoga što je ljudima zakinuo.
Izvor
Pojedinosti u ovoj priči, poput imena čovjeka i opisa točne vrste drveta, ukazuju na to da je ovo jedan od izvještaja očevidaca koje je Luka prikupio (Luka 1,2). Čini se da je Luka ovu priču dobio ili od samog Zakeja ili od nekoga tko je u to vrijeme bio tamo.
Jerihon
Jerihon je bio grad u Judeji na zapadnoj obali rijeke Jordan i tvrdi se da je najstarije kontinuirano naseljeno mjesto na svijetu. Jerihon se nalazi na rubu doline Mrtvog mora, više od dvjesto pedeset metara ispod razine mora. To je oaza u kojoj izvorska voda navodnjava područje tisućama godina. Jerihon je bio poznat po svojim voćnjacima u kojima su rasla stabla poput smokava, datulja i maslina. U Ponovljenom zakonu 34,3 Jerihon se naziva “gradom palma”, pa je značajno što Luka bilježi točnu vrstu drveta na koje se Zakej popeo.
3 lekcije iz priče o Zakeju koji je ostavio prošlost iza sebe
Okupljanje pod drvećem
U toploj klimi Bliskog istoka drveće je pružalo i hladovinu. Stabla su obrubljivala ceste radi hlada, a ljudi su se okupljali pod onim velikim. Ideja o okupljanju pod stablom radi sastanka nalazi se u mnogim kulturama.
U selu Tolpuddle blizu Dorchestera u Engleskoj postoji drevna javorolika platana pod kojom su se 1833. sastali lokalni poljoprivrednici kako bi raspravili o uvjetima rada i dogovorili štrajk. Ti su ljudi danas poznati kao “Mučenici iz Tolpuddlea” i smatraju se začetkom britanskog sindikalnog pokreta. Nešto slično dogodilo se u Jerihonu. Ljudi su se okupili pod velikim stablom – ne onim uzgojenim u voćnjaku, već onim u gradu.
Drveće “Sycamore” (Dilema oko naziva)
Riječ “sycamore” primjenjuje se na nekoliko vrsta drveća koja imaju slične oblike listova. Ime potječe od starogrčkog συκόμορος (sūkomoros). Zapravo, diljem svijeta postoji mnogo različitih vrsta poznatih kao “sycamore”.
Vrsta poznata na Britanskom otočju latinskog je naziva Acer pseudoplatanus. Naziva se i gorski javor i vrsta je javora koja izvorno raste u srednjoj Europi i jugozapadnoj Aziji. Britanski doseljenici prenijeli su ga u Sjevernu Ameriku, Australiju i Novi Zeland. U SAD-u je poznat kao “sycamore maple”. On se ne nalazi prirodno na Bliskom istoku. Čini se da je ime “sycamore” dobio po analogiji s biblijskom pričom, a ne zato što je to bila vrsta drveta na koju se Zakej popeo.
Dodatnu zabunu stvara Sjeverna Amerika, gdje je stablo obično poznato kao “sycamore” zapravo američka platana (Platanus occidentalis). Nijedno od ovih stabala nije raslo na Bliskom istoku u Isusovo vrijeme.
Smokve u Bibliji
Vrsta drveta na koju se odnosi priča o Zakeju nije niti javor niti platana, već vrsta smokve.
U Bibliji se pojavljuju dvije vrste smokava. Smokva se rano spominje kada su Adam i Eva sašili smokvino lišće kao svoju prvu odjeću (Postanak 3,7). Biblija za proučavanje “Radosna vijest” objašnjava da se pitoma smokva (Ficus carica) uzgaja zbog plodova, te je ne treba miješati s divljom smokvom (Ficus sycomorus), koja se uzgajala zbog tvrdog drveta.
Divlja smokva (sikomora) nalazi se na Bliskom istoku i u istočnoj Africi. Pruža dubok hlad ljudima i životinjama. Ima grozdaste plodove nalik gumbima koji su jestivi, ali to nije vrsta koja se obično uzgaja; ona raste samoniklo i bila je vrlo česta.
U hebrejskom se naziva shikmah, što je na grčki prevedeno kao συκόμορος (sūkomoros). Kralj Salomon pokušao je učiniti cedrove uobičajenima poput divljih smokava (1. Kraljevima 10,27). To je drvo na koje se Zakej popeo u Luki 19,4. Ova vrsta drveta ima čvrsto deblo, široku krošnju i snažne, niske grane koje se šire, što ga čini relativno lakim za uspinjanje, čak i niskoj osobi poput Zakeja.
Jerihon danas
U Jerihonu i danas postoji kuća koja je, prema tradiciji, bila Zakejeva. Čak postoji i drvo za koje se tvrdi da je upravo ono na koje se on popeo – zapravo, postoje dva takva stabla. Oba su stoljećima mjesta hodočašća i oba stabla su vrste Ficus sycomorus, odnosno divlja smokva. Ne može se dokazati je li ijedno od njih točno to stablo, ali to pokazuje kako su lokalni stanovnici shvaćali o kojem se drvetu radi još od prvih stoljeća kršćanske ere.
Prijevodi Biblije
Tradicija da je riječ o “sycamore” stablu (platani/javoru) dolazi iz engleskog prijevoda kralja Jakova (KJV), što je zapravo bila transliteracija grčke riječi, a ne prijevod vrste drveta. Većina engleskih prijevoda i dalje koristi taj zbunjujući naziv koji čitatelje navodi na pogrešnu sliku javora.
Neki prijevodi, poput onih na njemački (počevši od Luthera), nazivaju ga Maulbeerfeigenbaum (dud-smokva). Prvi čovjek koji je Novi zavjet preveo s grčkog na engleski, William Tyndale, 1534. godine je napisao da se Zakej popeo na “divlju smokvu” (wilde fygge tree). Gotovo petsto godina kasnije, “divlja smokva” i dalje se čini kao najkorisniji prijevod koji pokazuje Tyndaleov genij.
Zaključak
Ljudi su odrasli uz sliku Zakeja koji se penje na javor ili platanu. Dječje knjige i vitraji prikazuju ga na visokoj grani takvog stabla. Problem je što takva stabla ne rastu na Bliskom istoku. Umjesto toga, Zakej je sjedio na niskoj grani divlje smokve.
Je li to važno? S jedne strane, nije presudno na koje se drvo popeo. S druge strane, ovo je samo jedan od mnogih primjera u Svetom pismu gdje ljudi imaju pogrešne pretpostavke utemeljene na tradiciji, a da toga nisu ni svjesni. To je podsjetnik kako se pogrešne ideje o onome što piše u Bibliji mogu učvrstiti u našim umovima ako se često ponavljaju.
Autor: Neil Rees; Izvor: Christian Today
