Tako je lako željeti ono što bi mi nanijelo veliku štetu; što bi me vodilo u najgoru bijedu i dovelo do najtragičnije zbrke. Ja o svojim željama razmišljam kao o dobro smišljenima, pametnima i potrebnima za moju dobrobit.
Grijeh stvara moje želje da se opustim od Božjega moralnog zakona. One završavaju raspirujući moje unutarnje apetite. Glad duše, težnje, požude i strasti smrde na razni nered. To su utvare koje ne opažate.
Gdje nastaju sve te moje želje? Ne u izvoru zdrava razuma, već su potaknute sirovim strastima stare prirode. One ispadaju iz mog uma poput bijesnih vojnika, zbunjene, slijepe i potpuno zbrkane. Dolaze u rojevima poput pčela, brzo i divlje.
Kako je prolazilo vrijeme, često sam otkrivao da su moje želje bile bez smisla i glupave. Odlučio sam započeti novi projekt, ali on se raspao i prije nego sam ga započeo. Kasnije sam naučio da je moje razočaranje zapravo bio prikriven blagoslov. Da se Bog nije odlučio umiješati i držati te želje podalje od mene, uništio bih sama sebe.
Moje želje često mogu biti moralno vrlo loše. One mogu biti zagađene požudom. Postoji čitav niz želja koje se skrivaju pod površinom i neprestano nam se nameću našom adamovskom prirodom, uvijek uskačući u naš um i miješajući se s našim najdubljim i najiskrenijim mislima.
Te zle želje traže poistovjetiti se s našim najboljim mislima, pokušavajući na taj način učiniti da ih naš um prihvati kao Božje misli.
Vrlo često moje osobne želje tako dominiraju i tako su duboko ukotvljene da mi napadaju um i u tajnoj klijeti. One postaju tako snažne i ustrajne da im dopuštam da me prevare, te ih u mom nutarnjem čovjeku prihvaćam kao tihi glas Božji. Neka me Bog sačuva od prijevare mojih vlastitih unutarnjih želja!
Autor: David Wilkerson
