Najstrašnija scena biblijskog proroštva iz Otkrivenja

U devetom poglavlju Knjige Otkrivenja otvaraju se vrata jedne od najstrašnijih i najtajanstvenijih scena biblijskog proroštva.

Peti anđeo trubi, i započinje nešto što se ne može usporediti ni s čim poznatim čovječanstvu – dolazi vrijeme tame, dima i neobičnih stvorenja, vođenih kraljem propasti. Ovo nije samo alegorijska slika. Ovo je opis događaja koji će, prema Bibliji, zadesiti zemlju tijekom posljednjih vremena.

„I peti anđeo zatrubi, i vidjeh zvijezdu koja pade s neba na zemlju, i njemu bi dana ključ od bezdana.” (Otk 9,1) – počinje izvještaj apostola Ivana s otoka Patmosa.

Zvijezda nije samo svjetlucaći objekt; ona je biće kojem je dan ključ – autoritet – da otvori bezdan, zatvoreni duhovni zatvor u kojem prebivaju opaki duhovi. Kad se taj bezdan otvori, iz njega izlazi dim koji pomračuje sunce i zrak, a iz dima dolazi nešto još zastrašujuće – „skakavci”, ali ne obični.

Ovi skakavci nisu ovdje da bi uništili vegetaciju, već da bi pet mjeseci mučili ljude koji nemaju „pečat Božji na čelima”. Njihovo mučenje uspoređuje se s ubodom škorpiona – bolan, ali ne smrtonosan. U tim danima ljudi će tražiti smrt, ali je neće naći. Prizor je to nadnaravnog očaja, ograničenog trajanja, ali neizmjernog intenziteta.

“Anđeo bezdana”

Opisi skakavaca su gotovo apokaliptični: lice kao u čovjeka, kosa poput ženske, zubi poput lavljih, krila koja tutnje kao bojna kola, i repovi poput škorpiona. Na čelu ove vojske je kralj – „anđeo bezdana” po imenu Abadon na hebrejskom, odnosno Apolon na grčkom, što znači „uništavatelj”. Ovo nije metafora, nego stvarno biće s vlasti nad silama tame.

Važno je naglasiti – sve se to događa pod Božjim nadzorom. Ništa se ne događa izvan Njegove volje. Ključ nije ukraden, nego dan. Vrijeme mučenja nije proizvoljno, već određeno. I Apolon, koliko god bio zastrašujući, djeluje unutar granica koje Bog postavlja.

Otkrivenje 9 nas podsjeća da postoji više od onog što se vidi. Svijet tame nije mit, već duhovna stvarnost. No i u toj tami, Božja suverenost ostaje apsolutna. Ovo poglavlje nije poziv na strah, nego na budnost – da prepoznamo vrijeme i tražimo Onoga koji drži ključeve i nad paklom i nad nebom.