Karima Berdett odrasla je u muslimanskoj obitelji u Maroku. Djetinjstvo joj nije bilo lako – obilježeno je zbrkom, strahom i nasiljem. No njezin život doživio je potpuni preokret susretom s jednim imenom – Isusom Kristom.
Od djetinjstva bez mira
Odrastajući u Maroku, Karima je od malih nogu slušala o vjeri u jednog Boga, ali u njezinu domu nikada nije bilo pravog mira. Obitelj joj je govorila da je Isus, ili kako ga muslimani zovu – Isa, bio samo prorok, dok je Muhamed imao konačnu riječ.
No, mnoge stvari nisu imale smisla. Čula je kako bi kršćanin, ako bi prihvatio Muhameda, mogao ući u raj čak i prije muslimana, što ju je zbunjivalo.
Umjesto ljubavi i sigurnosti, Karima je rasla u kući u kojoj je bilo mnogo nasilja. Njezina baka bila je stroga i gruba – tukla ih je palminim granama, prisiljavala na krađu i stalno širila strah. „Nije bilo ni nade ni svrhe u mom životu“, prisjeća se Karima.
Potraga za smislom u svijetu bez Boga
S dvanaest godina preselila se u Francusku. Iako je ondje bila okružena katedralama i kršćanskom kulturom, o Isusu gotovo nikada nije čula. Božić i Uskrs bili su samo praznici darova i zečića. Vjera je za nju i dalje bila nešto daleko i nepoznato.
Kasnije, kao osamnaestogodišnjakinja, otišla je u Sjedinjene Američke Države. Umjesto ostvarenja snova, našla se u još većoj tami. Upala je u nasilnu vezu koja ju je gotovo stajala života. Iz očaja je posegnula za alkoholom, pušenjem i samouništavajućim ponašanjem. Toliko je izgubila volju za životom da je često razmišljala o samoubojstvu. „Svaki dan na putu na posao željela sam se zabiti u drvo“, priznaje.
Neočekivani susret s crkvom
Sve se promijenilo 2001. godine kada je upoznala muškarca koji je bio kršćanin, a kasnije i njezin suprug. On ju je pozvao u crkvu, a Karima je u početku osjećala veliki strah – bojala se da će je Allah kazniti ako prijeđe prag kršćanske crkve. No odlučila je otići.
Ono što je tamo doživjela, zauvijek joj je promijenilo život. Ljudi su bili radosni, topli i puni ljubavi. Pjevali su o „nebeskom Ocu“ i slavili Boga na način koji joj je bio potpuno nov. Kada je počela propovijed, Karimu je preplavio dubok mir koji nikada prije nije iskusila. „Znala sam da je to Duh Sveti“, govori.
Nakon mjeseci traženja i proučavanja, odlučila je predati život Kristu. Krstila se i polako počela doživljavati promjene. Bog ju je oslobađao od loših navika, alkohola, psovki i tame prošlosti. „On me učinio novim stvorenjem, kao što kaže Njegova riječ“, svjedoči.
Svjetlo u tami
Karima često podsjeća na riječi proroka Izaije: „Narod koji je hodio u tmini vidje svjetlost veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu“ (Iz 9,1). Za nju su to riječi osobnog iskustva – iz tame nasilja, straha i beznađa, Krist ju je izveo na svjetlo života i radosti.
Danas svjedoči drugima, posebno onima koji dolaze iz muslimanskog konteksta. „Nisam teolog ni pastor, ja sam samo žena koju je promijenila krv Kristova“, ističe. Svojim prijateljima iz muslimanskog svijeta poručuje da ne prestanu tražiti istinu. „Uzmi Bibliju, čitaj, moli Boga da ti otvori oči. On voli i muslimane, i kršćane, i sve ljude. Samo On je put, istina i život.“
Karima zna da njezino svjedočanstvo može imati cijenu, ali ne boji se. „On je učinio toliko za mene da je najmanje što mogu učiniti svjedočiti o Njemu.“
Njezin životni put svjedoči da Isus nije samo povijesna osoba ili prorok, nego živ i prisutan Spasitelj. On je Otac koji donosi mir onima koji nikada nisu poznavali ljubav. On je Svjetlo koje obasjava i najdublju tamu.
Cijelo svjedočanstvo pogledajte u priloženom videu:
