Bog je u svojoj neograničenoj mudrosti odabrao nas da budemo roditelji naše djece. Oni trebaju vidjeti naše slabosti!
„Bi li htjela doći sa mnom, molim te? Zaista želim da si ondje. Sve druge mame dolaze.“
Moja me je kćer molila da volontiram s njom, za njezin razred vrtića. Kako bih mogla odbiti to što traži od mene? No s obzirom na to da se ne mogu kretati po vani bez pomoći, ponovno samo morala reći ne. Kimnula je glavom u znak razumijevanja kada sam joj objasnila zašto ne mogu; naviknula se na razočaranja. Nije znala koliko sam željela ići, koliko sam se željela povezati s njom niti koliko mi je bilo žao što sam i ovo morala propustiti.
Prije nego što sam dobila djecu, moj invaliditet najviše je utjecao na mene. Mogla sam odabrati što ću raditi, naučila sam samu sebe da želim sudjelovati samo u onim aktivnostima u kojima mogu sudjelovati, s obzirom na tjelesne sposobnosti. No nakon što sam dobila djecu, počela sam se suočavati s odgovornostima i upitima koji su zahtijevali više izazova, koji su bili neprestani podsjetnik na ono što ne mogu. Osjećala sam se kriva i odgovorna zbog onoga što su moje djevojčice propuštale, zbog mojih ograničenja.
Tijekom godina susrela sam se s drugim roditeljima, koji su se također osjećali neadekvatno; bilo da je riječ o financijskim ograničenjima, nedostatku obrazovanja, ograničenim resursima, jednom djetetu koje je zahtijevalo svu pažnju, njihovim vlastitim emocionalnim borbama, disfunkcionalnosti u obitelji ili cijeli drugi niz problema. Poput mene, bili su uvjereni da zbog njihovih ograničenja njihova djeca pate.
No Bog, u svojoj neograničenoj mudrosti, odabrao je nas da budemo roditelji naše djece.
Ovisnost može biti snaga
U svojoj krhkosti više se oslanjam na Boga. Potrebna mi je Njegova sila i mudrost, jer sama po sebi nemam niti jedno od ovo dvoje. Otkrila sam da, s obzirom na to da je ”ludost Božja mudrija od mudrosti ljudske i da je Božja slabost snažnija od ljudske snage” na raspolaganju imam nezamislive resurse. (1. Korinćanima 1, 25) Kada zamolim za mudrost, Bog je velikodušno daje. Kada čekam na Njega, On obnavlja moju snagu. Kada sam iscrpljena, daje mi odmor. Kada se okrenem Bogu, On mi daje sve što mi je potrebno.
Moja ovisnost i moja ograničenja postala su moja najveća snaga, jer me tjeraju na molitvu, prije nego što pružim odgovor ili djelujem. Bez molitve, lako bih i brzopleto odgovorila na ono što moje dijete traži od mene. Samo bih reagirala. Nisam razmatrala alternative ili potencijalne neuspjehe. Pretpostavljala sam da stvari imam pod svojom kontrolom.
Gibeonci su jednom prevarili Izraelce, koji su tvrdili da su došli iz zemlje daleke, a kao dokaz su predočili poderane vreće, malo hrane koju su nosili sa sobom i izderanu odjeću. Izraelci ”nisu zatražili savjet od Boga” (Jošua 9, 14), jer im je izgledalo očigledno ono što trebaju učiniti. Mogu se poistovjetiti s onime što su učinili, jer sam i sama znala donositi impulzivne odluke, bez da sam o njima prije toga promislila. Odluke zbog kojih bi kasnije požalila. No kada bi moja djeca od mene zatražila da učinim stvari koje su izvan mog opsega mogućnosti, morala sam zatražiti mudrost i pomoć od Boga. Kao kada je Jošafat učinio kada je rekao Bogu: „O Bože naš, zar im nećeš suditi? Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što da radimo, nego su nam oči uprte u te.“ (2. Ljetopisa 20, 12)
Zbog mojih slabosti postala sam bolja majka
U mojim slabostima, molila sam Boga za opipljivu, točno određenu pomoć i vidjela sam konkretne odgovore na molitve. Što sam više molila, to je Bog više odgovarao. Što mi je više bilo potrebno, to je Bog više davao. Što sam Ga više tražila, to sam Ga lakše pronalazila. Da nisam bila u tako velikim potrebama, propustila bih nezamislive blagoslove.
Moje tjelesno stanje uključuje povećanju razinu boli i slabost. Svakodnevno sam znala moliti se Kristu, umorna i opterećena i On bi mi davao odmor. Trebala sam otpustiti svoje želje za perfekcionizmom, za udovoljavanjem potrebama svih, za iscrpljivanjem same sebe to točke premorenosti. Nekoć sam bila Marta, rastrgana služenjem, no moj me invaliditet prisilio na ulogu Marije. (Luka 10, 38-42) Samo sam tada otkrila bogatstvo, koje se pronalazi kada ležimo pored Kristovih nogu i kada Mu vjerujemo u vezi svega.
Bog je upotrijebio moje slabosti kako bi me učinio boljom majkom i kako bi oblikovao bolju i dublju osobnost za moju djecu.
Kada sam suočena s nečime što ne bih mogla učiniti, ponekad se pitam bi li mojim kćerima bilo bolje da su u nekoj drugoj obitelji. No Bog je je razuvjerio da je On odredio mene da budem majka mojoj djeci, kako bih se mogla baviti njihovim jedinstvenim vrlinama i borbama. Krist nas oprema i osnažuje za svaku potrebu, tako da se ne trebamo osjećati neadekvatno. (Filipljanima 4, 13; 19)
Što je Bog učinio kroz slabost
Dok sam bila prožeta onime što nisam mogla učiniti za moje kćeri, gotovo sam, zbog vlastite slabosti, propustila ono što Bog čini za njih. Sada vidim da su moje obje kćeri aktivne u rješavanju problema. Rješavaju različite probleme i održavaju svoja obećanja.
Obje su vrlo suosjećajne i brižne, primjećuju potrebe drugih i obraćaju posebnu pozornost na ljude s različitim tjelesnim invaliditetima. Čak i dok su bile malene, nikada ne bi zurile u nekoga ili postavljale neukusna pitanja. Jednom, kada su učiteljici moje kćeri ispali papiri u razredu, moja kćer Katie je odmah ustala sa svoga mjesta kako bi ih pokupila. Nitko od drugih učenika nije niti ustao. Kada je učiteljica pripovijedala ovo, uvidjela sam da Bog, kroz moj invaliditet, oblikuje moje kćeri, na načine koje prije nisam ni opazila.
Moja mlađa kćer doživjela je blagoslov, koji dolazi od vapajima Bogu, jedne kišne večeri, kada sam je vozila na košarkašku utakmicu u susjedni grad. U sporom prometu, koji je uključivao puno kretanja i stajanja, moja noga je počela raditi probleme i nikako se nisam mogla maknuti s ceste. Suze su počele kapati niz moje obraze; ponovno sam se osjećala neadekvatno, uplašeno i preplavljeno. Kada je Kristi shvatila što se događa, odmah je rekla naglas: „Molim Te Bože, daj da noga moje majke normalno funkcionira i da se promet raščisti!“ Izmjenjivale smo se u molitvama. U nekoliko minuta, promet se razrijedio, a grčevi u mojoj nozi su popustili, tako da smo stigle baš na vrijeme na utakmicu. Na putu prema našem domu, komentirala je kako je Bog odgovorio na našu molitvu.
Naše slabosti pomažu našoj djeci da vide Boga
Naše slabosti mogu doprinijeti povećavanju vjere u Boga kod naše djece. Kroz naše slabosti, naša djeca uče oslanjati se na Boga u pogledu stvari koje ne možemo učiniti. Gledaju kako molimo. Vide naša ograničenja. Iz prve ruke vide kako Bog ispunjava naše potrebe. Dok izbliza gledaju naša slabašna i krhka tijela, u isto vrijeme svjedoče snažnoj i djelotvornoj sili, koja pripada Bogu, a ne nama. (2. Korinćanima 4, 7) Tako im naše slabosti pomažu da vide Boga.
Odgajanje djece kroz invaliditet osobe, može Bogu donijeti slavu. Kako se oslanjamo na Boga u Njegovo milosrđe, tako On sja u našim životima. Božje je milosrđe dovoljno za nas, a Njegova se sila savršeno prikazuje u našim slabostima. (2. Korinćanima 12, 9) Što bismo više mogli poželjeti?
Autorica: Vaneetha Rendall Risner; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
