SLUŽBENICA GOSPODNJA: Što možemo naučiti od Marije, Isusove majke?

Marija, Isusova majka bila je žena s jakostima i slabostima; žena koja je imala problema. Žena s pitanjima, nadanjima i snovima. Iako je živjela u drugom vremenu i kulturi, možemo od nje učiti: naime, vjerovati Bogu kada stvari krenu drugačije nego smo planirali.

Marija je sigurno sanjala da će jednog dana imati djece i voditi vlastito domaćinstvo. Sigurno ju je njezina majka dobro pripremila za vjernu zadaću domaćice i majke. Djeca su tada za roditelje bila sigurnost za mirovinu. Tko nije imao  djece, bio je siromašan u pravom smislu riječi (ili doslovno). Ali za zadaću koja je stajala pred Marijom ni jedan je čovjek  nije mogao pripremiti.

Neugodan položaj

Iz Evanđelja znamo da je Marija očekivala dijete prije nego ju je Josip oženio. Za oboje, Mariju i Josipa, bila je to veoma neugodna situacija. Od Boga poslani anđeo sreo je mladu ženu, i bez upozorenja navijestio joj milost Božju. Marija se uplašila. Sama iznenadna pojava anđela morala ju je uplašiti. A što znače njegove riječi: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” (Luk 1, 28)?

Kakva neobična situacija! Kako bih ja reagirala kao mlada žena?

Kada čitamo božićnu priču, tada nam se čini ili kao da se podrazumijeva da je anđeo došao ili stavljamo pod pitanje mogućnost da anđeli mogu biti vidljivi. U Bibliji nekoliko puta čitamo da anđeli dolaze kao Božji vjesnici. Čudesno je da Mariju nije uhvatila panika nego je mirno razgovarala s anđelom.

Poznajem li i ja situacije u kojima sam bila pozvana na odgovornosti u kojima je prevladao strah mjesto dubokog nutarnjeg mira?

Kako treba ići dalje?

Anđeo joj oduzima strah tako što joj ukazuje na čiju je zapovijed on došao, a došao je po Božjem nalogu: “Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga, ti ćeš začeti i roditi sina. Nadjeni mu ime Isus” (Luk 1, 30-31). Marija sluša što joj je priopćeno i postavlja posve praktično pitanje koje do našeg vremena zbunjuje mnoge skeptike: “Kako će se to dogoditi kad ja ne poznajem muža?” (Luk 1, 34). Marija je praktična. Nije naivna. Nije skeptična. Samo postavlja pitanje kako je to moguće. Ona si ne može zamisliti trudnoću koja će se dogoditi prije njezinog vjenčanja. Anđeo joj objašnjava da će po Duhu Svetom začeti i jamči joj da Bogu ništa nije nemoguće.

Bogu ništa nije nemoguće. Vjerujem li ja to?

Ako za mene porod djevice predstavlja problem, ne sumnjam li time u Božju moć? Je li moj Bog toliko malen da nije u stanju ostvariti trudnoću bez sudjelovanja muža? Kako bi mogao biti Stvoritelj Neba i Zemlje?

Marija slavi Boga i zahvaljuje za ovu posebnu trudnoću. Ona vidi vrijednost i čast koju joj Bog time iskazuje. Je li Marija naivna? Ne zna li u kakve će teškoće dospjeti kao mlada žena s djetetom bez oca? Ona je upravo zaručena s Josipom; prema židovskom običaju to vrijedi kao početak braka. Josip je još samo mora iz roditeljske kuće odvesti svojoj kući i proslaviti vjenčanje. Prema židovskom pravilu Marija je trudnoćom raskinula brak. To se prema zakonu kažnjavalo kamenovanjem. Marijina jedina šansa je Josipov postupak da je otpusti ili da dijete posvoji kao svoje. Marija nije mogla ni na jedno računati.

Povjerenje mjesto straha

Je li Marija svoj doživljaj s anđelom i Božje očinstvo trebala u selu ispričati? Tko bi joj tada vjerovao? Izgledalo bi kao da pokušava tom pričom zataškati aferu. Ne treba li se plašiti za svoju budućnost? No, o strahu ništa ne čitamo.

Kako bih ja reagirala? Bi li bila toliko jaka u vjeri kao ova mlada žena? Bi li slavila Boga i pjevala zahvalnu pjesmu? Ili bih samo vidjela strah i potonula u samosažaljenje?

Marija ne gleda na probleme. Ona vidi milost koju joj Bog pruža. Ona vjeruje svom Bogu da će se dogoditi upravo onako kako joj je anđeo navijestio.

Tako mi je ona veliki uzor: Ne gledaj na sebe i ono što možeš i ne možeš. Drži svoj pogled samo na Bogu. Dopusti mu da čini i prepusti mu se. U svemu!

Spremna na Božji plan

Vrijedno pažnje pri dolasku anđela još je nešto: Bog ne koristi Mariju. On je ne prisiljava svojom voljom. Marija je ta koja je odgovorila anđelu: “Evo, ja sam Gospodnja službenica, neka mi bude po tvojoj riječi!” (Luk 1, 38). Tome se mogu samo diviti. Bog nas uvodi u svoje planove. Marija smije odlučiti hoće li ići Božjim putem. Bog ozbiljno uzima njezino DA. ON je naravno mogao ići drugim putem; mogao je bez Marijinog pristanka poslati svoga Sina na svijet. No, Marija smije reći živome Bogu što je odlučila. Smatram zanimljivim da On isključivo Mariju pita. Josip se ne spominje. Sveto pismo govori o njemu tek nakon njene trudnoće, i to kad je bio u nedoumici što u vezi toga učiniti. Jedino Matej govori o njegovoj nutarnjoj borbi koju Josip vodi sam sa sobom: “A Josip, njezin muž, bio je pravedan i nije je htio javno izvrgnuti sramoti i smišljao je kako da je tajno otpusti” (Mt 1, 19). Tek tada u toj nedoumici Bog pristupa Josipu. Tek tada mu anđeo objašnjava što je Bog planirao s Marijom, hrabri ga i poziva da ostane uz nju: “Josipe, ne boj se uzeti k sebi Mariju, svoju ženu” (Mt, 1, 20). Bog mu po anđelu objašnjava sve što sada mora znati – sve u svoje vrijeme; u Božje vrijeme.

Kako li samo često hoću znati što Bog planira! Ne zanima me sljedeći korak, nego onaj iza njega. Što će biti sutra? Što preksutra? Što sljedeće godine? I dok se misli pretvaraju u brige, trebam učiti od Marije i Josipa: svejedno kako ti planiraš, budi pripravna za Božje iznenađenje. Budi spremna za njegov plan. Vjeruj mu.

To je bio Božji plan i njegovo djelo kako je On u Isusu postao čovjek. Kako je to plemenito za nas ljude: Bog postaje čovjek – u Isusu: za vas i mene. Marija je bila i jest jedna od nas. Jedna posve normalna žena, a ipak i posebna. Ona je bila i jest Isusova majka našega živog Gospodina i Spasitelja, Sina Božjega. (G.  H.)