Je li u redu ako ne osjećam Boga?

Ne možete osjetiti Boga? Niste sami. Mnogi junaci vjere su se osjećali vrlo udaljenima od Boga većinu svojih života, uključujući i pisca Psalama, kralja Davida.

Jučer u teretani sam razgovarao s jednim studentom.

„Poprilično sam siguran da ste propovijedali u kapelici mog fakulteta, je li tako“? upitao me. Odgovorio sam potvrdno i ušli smo u neku vrstu teološkog razgovora. Nakon jedne ili dvije minute mogao sam osjetiti da pitanje koje želi pitati izlazi na površinu.

„Stoga, stvar na koju se vraćam jest da se čini kako svi drugi mogu osjetiti Boga, bez obzira na to osjete li Njegovu prisutnost ili samo osjećaju osjećaj koji sam nikada nisam osjetio“.

Zadivio me citiranjem Pascala Wagnera. On tvrdi kako je logički vjernik sigurniji od ateiste i da je to bila jedna od vodećih misli u njegovoj vjeri. Podsjetio me je na Židove iz Bereje iz Djela koji su neprestano proučavali Pisma ne bi li pronašli ono o čemu su apostoli govorili o Isusu.

PROČITAJTE: Bog je uvijek prisutan, bez obzira kako se vi osjećate

Rekao sam mu: „Osjećam se staro dok ovo govori, ali ti me zaista podsjećaš na mene dok sam bio u tvojim godinama“. Rekao sam mu da sam bio u misijskoj organizaciji gdje je izgledalo kao da svatko osjeća Boga neprestano, iako izgleda da sam nikada nisam imao takvo iskustvo.

Poznavao sam čovjeka koji mi je rekao da bi slušao tužnu glazbu ili gledao tužan film prije svake službe na koju bi išao kako bi „omekšao svoje srce“. Izazivanje plača kako bi imao autentičnije iskustvo s Bogom kod njega mi je izgledalo kao nekakav trik, unatoč činjenici da to zbog čega je plakao nije nužno bilo povezano s Bogom.

Problem koji sam osjetio dok sam bio u toj organizaciji jest da nisam osjetio nikakav osjećaj u vezi tih stvari. Nikada se nisam rasplakao na pomisao o evanđelju niti sam se mogao prisjetiti posebne okolnosti kada sam ”osjetio Božju prisutnost”. Bojao sam se da sa mnom nešto nije bilo u redu i da nisam zaista kršćanin s obzirom na to da nisam imao ovakva grandiozna iskustva.

Nisam plakao više od četiri godine.

Onda, jednoga dana u crkvi jesam. Mjesec i dva nakon toga sam ponovno. Ne bih sam za sebe baš rekao da sam na toj ”jako osjećajnoj” razini, ali sam otkrio da što više učim o Bogu to se moji osjećaji prema Njemu produbljuju.

Ne mogu si pomoći, a da ne pomislim da smo takve stvari zamijenili osjećajima i preformansima koji mame uzdahe u većim crkvama. Teologija često nije privlačna.

Želimo prečac do ekstaze

Ne bih želio da ovaj komentar bude poput pravila, no ne bismo li mogli povući paralele između ”osjećajima vođenih crkava” i seksa na jednu večer? Želimo emocinalne injekcije bez potrebe ulaganja vremena i truda i pravi i značajan odnos. Želimo prečac do ekstaze. Muškarac u kafiću koji želi seks sa strankinjom želi osjećaj intimnosti bez strpljenja i rada.

Teologija također zahtijeva vrijeme kako bi dovela do emocionalnog vrhunca.

PROČITAJTE: Za Boga je mrtav čovjek koji ovo ne osjeća

Barem je to bilo moje iskustvo. Mogao sam pokušati istisnuti suze svih tih godina i pokušao sam, ali to bi bile lažne suze. Ono što sam otkrio jest da su moji osjećaji slijedili istinu. Što više učim to više ”osjećam” vezano za Isusa i Njegovu važnost u mom životu.

Čak i ovog jutra, pastor je propovijedao propovijed o važnosti dobre teologije. Rekao je „prije dosta godina znao sam malo o Bogu i s obzirom na to mogao sam ga malo štovati. Ali nakon godina proučavanja, moje znanje o Njemu se dosta povećalo i sada Ga mogu više štovati“.

Slično kao i kod hodanja, što više naučite o drugoj osobi, to ćete moći bolje iskusiti i voljeti tu osobu takvu kakva jest. Ne želite biti bez znanja i površni u braku, zašto biste onda željeli biti takvi u odnosu s Kristom?

Ono što sama rekao mladiću u teretani bilo je baš to: neka tvoje srce slijedi tvoju glavu. Ti si na dobrom mjestu i osjećaji će doći kada vrijeme za to dođe. Nemoj ih siliti i nemoj misliti da nešto nije u redu s tobom ako ne osjećaš ono što svi ostali osjećaju. Ustvari, tvrdim kako postoji opasnost kada nas osjećaji duhovno vode.

Naravno, potrebna je dobra ravnoteža, ali vidim da većina Amerikanaca idu više prema osjećajima i iskustvima nego prema znanju i istini. Cijela perspektiva toga da se za vrijeme službe slavljenja treba doživjeti odličan emocionalan tobogan je vrlo nova u kršćanskoj vjeri i nastala je u proteklih nekoliko godina. Znači li to da po prvi puta u 1.700 godina postojanja Crkva nešto radi pogrešno ili smo mi malo skrenuli s pravog puta?

Ako ne možete osjetiti Boga, znajte da niste sami

Ne možete osjetiti Boga? Niste sami. Mnogi junaci vjere su se osjećali vrlo udaljenima od Boga većinu svojih života, uključujući i pisca Psalama, kralja Davida. On je napisao: „Moj Bože, moj Bože, zašto si me ostavio“? Te iste riječi ponovio je Isus dok je visio na križu.

Najbolji savjet koji mogu dati jest da nastavite učiti o Bogu. Nastavite čitati Pismo i ispunjavati svoj um Njime. Djela ovakve discipline će s vremenom promijeniti smjer vaših želja prema Bogu i premda one nisu glamurozne niti zabavne, emocije će doći.

PROČITAJTE: Ako imate osjećaj da vas je Bog ostavio da se sami snalazite

„Navike rutine postaju žlijebovi milosrđa“.

Stvari kojima ispunjavate svoje srce eventualno će doći do vašeg srca. Vaši osjećaji će biti pod utjecajem onoga što stavljate u um. Ne postoji način da ne budu! Stoga nemojte požurivati. Rekao bih da mudrost ne pokušava kreirati lažna osjećajna iskustva, već jednostavno ostaje vjerna i dopušta osjećajima da dođu kada je pravo vrijeme.

Došao sam do područja gdje bih sada koristio riječi kao što su ”kerygma” i ”ontologija” i svemu dodao malo mistike. Budem na satima teologije i osjećam kako mi kamenje dolazi u grlo jer se bavim stvarima koje su puno dublje za razliku od onih sedam godina ranije.

Većina vas ste suprotni. Prepoznajem da sam izvan zajednice. Drugačiji pogledi na našeg prekrasnog Boga će vas ugušiti i trznti u srca, no jedna stvar je općenito istinita: Do tih dubokih mjesta nećete doći s Bogom ako ne ispunjavate svoje umove Njegovom Riječju i ako svoje živote ne okrećete prema Njemu.

Doći će s vremenom.

Budimo stoga ljudi koji idu za Bogom, a ne za osjećajnim visinama. Budimi ljudi koji vide kako Bog radi u svim područjima naših života, pogotovo u onim najopasnijim i najneslavnijim kutevima.

Budimo utješeni znajući da Bog nije jednostavno osjećaj koji se stvara proizvoljno, već je Bog osoba: Otac koji želi proći putovanje naših života s nama. To znači da će biti puno kilometara ceste bez ”hiper-osjećaja”, već samo puno, puno koraka.

Autor: Ethan Renoe; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Faithit.com

NAJNOVIJE!