U evanđelju po Ivanu 8,9 stoji: “A oni koji su to čuli, i budući opomenuti od vlastite savjesti, počeše izlaziti jedan po jedan, počeši od starijih…”
Ovaj trenutak jasno pokazuje da je savjest nešto što svi ljudi imaju – i grešnici, i pravednici. No, dolazi li ona izravno od Duha Svetoga?
Savjest je urođeni sustav koji nam pomaže razlikovati dobro od zla. Ona je poput unutarnjeg suca koji nas potiče na ispravno ponašanje i ukazuje nam kada činimo pogrešno.
Svaka osoba, bez obzira vjeruje li u Boga ili ne, ima savjest. Dakle, savjest ne dolazi od Duha Svetoga. Ali – i to je ključno – Duh Sveti može prosvijetliti i ojačati savjest onima koji su nanovo rođeni.
Savjest ne šuti
Primjer žene uhvaćene u preljubu pokazuje kako savjest djeluje. Kada je Isus pozvao one bez grijeha da prvi bace kamen, optužitelji su se razišli – jer ih je njihova savjest osudila. Savjest ne šuti. Ona reagira čak i kad nemamo zakon, kao što piše u Rimljanima 2,14-15: “Jer kada pogani, koji nemaju Zakona, po naravi čine što je Zakon zapovjedio, oni su sami sebi zakon…”
No, savjest se može ušutkati. Ljudi koji neprestano ignoriraju vlastitu savjest, čineći zlo, s vremenom je otupljuju – savjest postaje “spržena”, nesposobna za djelovanje. Ipak, dobra vijest je da Bog može obnoviti ranjenu savjest – kroz krv Isusa Krista i riječ Božju. Hebrejima 9,14 govori o tome kako nas Kristova krv “čisti savjest od mrtvih djela da služimo Bogu živomu.” Riječ Božja nas također pere, kao što piše u Efežanima 5,26.
Dakle, iako savjest ne dolazi od Duha Svetoga, Duh Sveti je može izliječiti i osnažiti. Ako osjećaš da si izgubio nutarnju jasnoću, ako si često zbunjen ili bezosjećajan prema grijehu – uroni u Božju riječ. Ona mijenja srce, um, a time i savjest. Samo tada počinjemo jasno razlikovati dobro i zlo – ne samo po ljudskim mjerilima, nego po Božjoj istini.
