Nives Gorić jedna je od troje djece na svijetu kojima je dijagnosticirana kombinacija triju rijetkih sindroma.
Put do te spoznaje bio je izuzetno težak – pun pogrešnih terapija koje nisu djelovale, borbe sa zdravstvenim sustavom i golemih financijskih troškova. Obitelj je zbog svega morala prodati i svoju obiteljsku kuću.
Petogodišnja Nives se u jednom trenutku smije, igra i veseli kao i svako drugo dijete, a već u sljedećem je ukočena ili se trese, ne reagira na podražaje ni na glas svojih roditelja. U jednom trenu vozi bicikl, a u drugom se “ugasi”, piše Dnevnik.hr.
– Minute su tada vječnost, kaže njezina majka Sanela Gorić.
Nakon godina traženja odgovora kod niza liječnika, u Hrvatskoj i inozemstvu, Sanela je konačno dobila potvrdu: Nives boluje od tri rijetka sindroma, što je čini jednom od samo troje djece u svijetu s takvom dijagnozom.
Većina oblika epilepsije uspješno se kontrolira lijekovima, no u Nivesinom slučaju većina terapija – uopće ne djeluje.
– Zovem je, mazim, tepam joj: ljubavi, probudi se. Mama je tu, volim te. Ali ne ide. I to je ono kad su minute vječnosti, ispričala je Sanela.
U Hrvatskoj oko 60.000 osoba ima epilepsiju. Kod rijetkih sindroma, put do prave dijagnoze i učinkovite terapije često je dug i iscrpljujuć.
– Mi smo potrošili više od 30.000 eura da dođemo do dijagnoze. Prodali smo kuću. Uglavnom, sustav me ubio, kaže Sanela.
Da je ostala na prvoj dijagnozi i preporučenoj terapiji, Nives danas, kaže, ne bi govorila, još bi nosila pelene i ne bi bila funkcionalno dijete s nadom u život bez svakodnevnih napadaja.

Nives živi s tri dijagnoze
Iako na prvi pogled tako ne izgleda, Nives živi s tri teške dijagnoze.
– Ima Lenox-Gastaut sindrom, Doose sindrom i Thomsenov sindrom. Znači, taj sklop sindroma je takav da mi nikad ne znamo kako će koji reagirati na koji, na koji način će se ona sutra probuditi – hoće li biti funkcionalna ili neće. Jednostavno, ja ne znam što mi nosi dan, a što mi nosi noć, objašnjava majka.
Prvi napadaj Nives je imala sa samo šest mjeseci. Tada su rekli da je riječ o afektivnoj krizi. Dijagnozu i prvu terapiju dobila je tek nakon napadaja u dobi od dvije godine.
Put do ispravne dijagnoze bio je dug i pun pogrešaka.
Sanela kaže da su kontrole u početku bile rijetke. Neuropedijatrici je slala snimke napadaja, a ona bi samo povećavala doze lijekova. Krajem 2022. dogodila se ozbiljna pogreška – liječnica je upisala pogrešnu količinu lijeka: umjesto 30 kapi, 3 mililitra.
– S tim je ona predozirala Nives. Nama je bila koncentracija tada lijeka 1346 u krvi, a normalno ne znam – 500 i nešto. Doktorica je rekla: ‘A pa kako nisu u ljekarni vidjeli da je to prevelika doza’, prisjeća se Sanela.
Stanje se tada naglo pogoršalo – nalazi su postajali sve lošiji, a napadaji sve učestaliji i snažniji. Jedan od najtežih trenutaka bio je 18. kolovoza 2023.
– Mi smo došle u Ivanić na Hitnu i bio je jedan divan doktor i rekao je: ‘Mama, sad mi morate vjerovati, dijete je u napadu, idemo hitno za bolnicu’. I kad smo izašle, neću nikad zaboraviti, on je nju nosio na rukama, ona je samo pustila ruke. To mi je bio najteži trenutak u životu, nisam znala je li tu ili nije. I onda su me drugi dan okrivili da ne dajem djetetu lijek, priča Nivesina majka.
Visoki troškovi pretraga i lijekova
Kasnije se pokazalo da Nives jednostavno nije reagirala na taj lijek.
Zbog visokih troškova privatnih pretraga, terapija i lijekova koje bolnica mjesecima nije odobravala, obitelj Gorić prodala je kuću. U kući u kojoj danas žive – koju je Sanela naslijedila – uselili su uz pomoć donacija.
Sve o njihovoj borbi sa sustavom, ali i nadi u gensku terapiju koja bi mogla pomoći Nives, a košta 100.000 eura, pogledajte u prilogu emisije Provjereno novinarke Jelene Rastočić.
Pomolimo se za Nives i njene roditelje i pomozimo im ako možemo!
Bože molim Te smiluj se ovom djetetu, izlijeci je, Amen