Prošlo je gotovo šest godina otkako su Denise i Mathew Brajkovic iskusili tragediju koja se teško može opisati riječima – gubitak svog šestodnevnog sina Juliana.
Njihova bol je neizmjerna, ali odlučili su podijeliti svoju priču kako bi upozorili druge roditelje i možda spasili nečiji život.
Julian se rodio 9. srpnja u privatnoj bolnici Nepean i činilo se da je savršeno zdrava beba. No, samo nekoliko dana kasnije njegovo stanje naglo se pogoršalo. Denise je još u trudnoći, u 35. tjednu, preboljela virus nalik gripi, s jakim zimicama i bolovima u tijelu. Nakon kratke hospitalizacije liječnici su je uvjerili da je sve u redu, a simptomi su ubrzo nestali. Nije mogla ni naslutiti da je enterovirus već tada prenesen na njezino nerođeno dijete.
“Duboko u sebi osjećala sam da nešto nije u redu”, napisala je Denise u objavi na Facebooku. No, simptomi koje je Julian pokazivao nakon rođenja bili su prikriveni i lako se mogli zamijeniti s uobičajenim ponašanjem novorođenčadi. Bio je nervozan, odbijao je jesti i djelovao je pospano. Liječnici su roditelje uvjeravali da je to normalno, pa su otpušteni kući.
Simptome bolesti nitko nije prepoznao
Samo nekoliko dana kasnije stanje se pogoršalo. Julian je postao letargičan, pa su ga roditelji hitno odvezli u bolnicu. Liječnici su ubrzo shvatili da je riječ o rijetkom soju enterovirusa – Echovirusu, koji može biti smrtonosan za novorođenčad. “Ne postoji lijek. Nema terapije koja ga može spasiti”, s bolom se prisjetila majka riječi liječnika.
Unatoč svim naporima, dječakovo stanje se brzo pogoršalo. Nakon što je ustanovljeno da je mozak prestao raditi, roditelji su se suočili s najtežom odlukom – morali su dopustiti liječnicima da isključe aparate. Julian je umro na rukama svojih roditelja, samo šest dana nakon što je došao na svijet.
U želji da njihova tragedija ne ostane uzaludna, Denise i Mathew danas rade na podizanju svijesti o opasnosti enterovirusa u kasnoj trudnoći. Žele potaknuti roditelje i zdravstvene djelatnike da obrate pažnju na simptome koji se lako mogu previdjeti. Također, pozivaju obitelji koje su prošle kroz slična iskustva da se uključe u istraživanja kako bi buduće generacije bile bolje zaštićene.
“Naš sin je izgubio bitku, ali ako njegova priča može spasiti barem jedno dijete, onda njegova smrt nije bila uzaludna”, poručila je hrabra majka.
