Kao vjernicima, Bog nam je “dao službu pomirenja.” (2. Korinćanima 5,18) Postoji sedam biblijskih koraka u obnavljanju odnosa:
Razgovarajte s Bogom prije nego što popričate s osobom. Iznesite problem pred Bogom. Ukoliko biste se prvo molili Bogu o sukobu umjesto što ćete ogovarati kod prijatelja, često ćete otkriti da, ili Bog promijeni naše srce, ili promjeni drugu osobu bez naše pomoći. Svi naši odnosi bi bili solidniji da smo se prethodno za njih molili.
Kao što je David u svojim psalmima koristio molitvu da “zrači okomito”. Recite Bogu sve ono što vas živcira. Plačite pred njim. On nikada neće biti iznenađen ili razočaran zbog našeg gnjeva, povrijeđenosti, nesigurnosti ili bilo koje druge emocije. Zato mu recite točno ono što osjećate.
Najveći broj sukoba ima korijen u potrebama koje nisu ispunjene. Neke od ovih potreba može samo Bog ispuniti. Kada očekujete da netko – prijatelj, bračni drug, šef, rođak – ispuni nešto što samo Bog može učiniti, vi sebe osuđujete na razočaranje i ogorčenost. Nitko ne može ispuniti sve vaše potrebe osim Boga.
Apostol Jakov primjećuje da su mnogi naši sukobi uzrokovani zbog nedostatka molitve: “Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete.” (Jakov 4,1-2) Umjesto da gledamo na Boga, mi gledamo na druge da nas učine sretnim i onda smo ljuti kada nas razočaraju. Bog pita: “Zašto prvo ne dođete meni?”
Uvijek preuzmite inicijativu. Nije bitno jeste li napadnuti ili napadate: Bog očekuje od vas da napravite prvi korak. Nemojte čekati na drugu stranu. Idite prvi do druge osobe. Obnovljenje prekinutog odnosa je vrlo bitno, a Isus nam je zapovjedio da je to važnije čak i od zajedničkog bogoslužja. On je rekao: “Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar.” (Matej 5,23-24)
Kada u zajednici vidite napuklinu ili razdor odmah isplanirajte mirovnu konferenciju. Nemojte odgađate, nalazite izgovore ili obećavate: “Učinit ću to jednoga dana.” Zakažite susret licem u lice čim prije je to moguće. Odgađanje samo produbljuje neraspoloženje i stvari čini gorim. U sukobu, vrijeme ne liječi ništa. Ono samo čini da se rane zagnoje.
Brzo reagiranje će, također, umanjiti duhovne štete na vama. Biblija kaže da grijeh, uključujući i nerješene sukobe, blokira naše zajedništvo s Bogom i ne dopušta da naše molitve budu uslišene (vidite 1. Petrova 3,7; Ireke 28,9) a nas čini jadnim. Jobovi prijatelji su ga podsjetili: “Doista bezumnog ubija gnjev, i ludog usmrćuje srdžba” i “Koji rastržeš dušu svoju u jarosti svojoj, hoće li se tebe radi ostaviti zemlja i stijena se premjestiti sa svog mjesta.” (Iv 5,2; Iv 18,4)
Uspjeh mirovne konferencije često ovisi od izbora pravog vremena i mjesta za susret. Nemojte se sastati kada je bilo tko od vas umoran, u žurbi ili ometan. Najbolje vrijeme je kada je to najbolje vrijeme za obje sukobljene strane.
Imajte suosjećanja za njihove osjećaje. Koristite više svoje uši nego usta. Prije nego što pristupiti rješavanju bilo kojeg nesporazuma, prvo morate poslušati što ljudi osjećaju. Apostol Pavao savjetuje: “ne gledajte svako samo na svoje, nego svako neka gleda na ono što se drugih tiče.” (Filipljanima 2,4) Izraz “samo svoje” je grčka riječ skopos od koje dolazi i kod nas korištene riječi: teleskop i mikroskop. To znači posvetiti pozornost. Usredotočite se na njihove osjećaje, a ne na činjenice. Počnite s suosjećanjem a ne s rješenjem.
Nemojte razgovarati s ljudima prije nego što ne znate kako se osjećaju. Samo ih slušajte i dopustite im da se prvo emotivno olakšaju, a da se ne moraju braniti. Klimajte glavom da ih razumijete, čak i ako se ne slažete. Osjećaji nisu uvijek ispravna i logična. U stvari, nezadovoljstvo je ono koje čini da djelujemo i mislimo na pogrešan način. David je priznao: “Kad mi duša bijaše ojađena, kad gorčina mene rastrzaše, tada shvatih da sam neznalica.” (Psalam 73,21-22) Mi svi djelujemo nerazumno kada smo povrijeđeni.
Nasuprot tome, Sveto pismo nam kaže: “Um čovjeka usteže od srdžbe, a čast mu je oprostiti krivicu.” (Izreke 19,11) Pažnja dolazi od mudrosti, a mudrost od slušanja viđenja drugih. Slušanje poručuje: “Cijenim tvoje mišljenje, za mene je naš odnos važan i ti mi značiš.” Kliše je ispravan: Ljude nije briga što mi znamo, sve dok ne znaju da nas se to tiče.
Obnoviti prijateljstvo znači: “Nosite bremena jedan drugog” (Galaćanima 6,2) i “Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje.” (Rimljanima 15,2) Žrtva je pažljivo podnositi gnjev drugih, a posebno ako za njega nema osnove. Ali zapamtite, to je upravo ono što je Isus učinio za vas. On je podnio neosnovanu, zlonamjernu srdžbu da bi vas spasio: “Jer ni Krist nije ugađao samom sebi, nego kao što je pisano: ‘Pogrde onih, koji tebe grde, padoše na me’.”
Priznajte svoj dio krivnje za sukob. Ukoliko zaista želite ozbiljno priđete obnovljenju odnosa, morate priznati svoj dio krivnje ili grijeh. Isus je to rekao na način da bismo stvari vidjeli jasnijim: “Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!” (Matej 7,5)
S obzirom da svi mi možemo nešto previdjeti, možda ćete morati pitati treću stranu da vam pomogne sagledati vaše postupke prije nego što se sastanete s osobom s kojom imate nesuglasice. Također, molite da vam pokaže koliki dio krivice za problem je na vama. Pitajte: “Jesam li ja problem? Jesam li bio nerealističan, neosjećajan ili možda preosjećajan?” Sveto pismo kaže: “Ako tvrdimo da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama.” (1. Ivanova 1,8)
Ispovijedanje je snažno oruđe u procesu obnove i pomirenja. Način na koji pokušavamo riješiti problem, često donosi veće rane, nego što je bio osnovni problem sam po sebi. Kada počnete ponizno priznavati svoje pogreške, to otklanja gnjev druge osobe i razoružava ih jer vjerojatno očekuje da ćete se obraniti. Nemojte tražiti izgovor i početi kriviti. Samo jednostavno prihvatite svaki dio krivnje koji ste imali u sukobu. Preuzmite odgovornost za svoje pogreške i tražite oproštenje.
Napadnite problem – ne osobu. Ne možete riješiti sukob ukoliko uništite krivnju. Sveto pismo kaže: “Blag odgovor uništava gnjev, a riječ prejaka podiže srdžbu.” (Izreke 15,1) Nikada nećete doći do poante tako što ćete biti žrtva. Zato pozorno birajte svoje riječi. Blag odgovor je uvijek bolji od sarkastičnog.
U rješavanju sukoba je način na koji kažete podjednako važan kao i što kažete. Ukoliko to kažete napadno, bit će primljeno kao napad. Bog nam poručuje: “Mudar srcem naziva se razumnim, i prijazne usne uvećavaju znanje.” (Izreke 16,21) Gunđanje nikada ne daje ploda. Nikada nećete biti uvjerljivi kada ste naoštreni.
Tijekom Hladnog rata, obje strane su se suglasile da je pojedino oružje toliko ubitačno da ga nikad ne bi trebalo upotrijebiti. Danas je kemijsko i biološko oružje zabranjeno, a gomilanje nuklearnog naoružanja je ograničeno ili uništeno. Radi zajedništva, vi morate uništiti vaš arsenal nuklearnog naoružanja, uključujući osuđivanje, podcjenjivanje, usporedbu, označavanje, vrijeđanje, snishodljivost ili sarkastičnost. Apostol Pavao ovo sažima na sljedeći način: “Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima.” (Efežanima 4,29)
Surađujte što je više moguće. Apostol Pavao kaže: “Ako je mogućno, koliko od vas ovisi, živite u miru sa svim ljudima.” (Rimljanima 12,18) Mir uvijek ima svoju cijenu. Ponekad nas to košta našeg ponosa; često je cijena naša okrenutost samima sebi. Radi zajedništva, učiniti najbolje što možete je pronaći kompromis, opravdavajući druge i dajući prvenstvo njihovim potrebama. Apostol Pavao je rekao: “Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!” (Rimljanima 12,10) i “Nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!”(Filipljanima 2,3-4) Parafrizirano Isusovo sedmo blaženstvo kaže: “Sretni su oni koji se bore za mir jer će se sinovi Božji nazvati” (Matej 5,9).
Naglasite iscjeljenje, a ne odluku. Nije realno očekivati da se svi slože oko svega. Iscjeljivanje se usredotočuje na odnos, a odluka na problem. Kada se usredotočimo na iscjeljenje, problem gubi na značaju i često postaje nevažan.
Možemo ponovno uspostaviti odnose čak i kada nismo u mogućnosti da riješimo naše različitosti. Kršćani često imaju legitimno, ozbiljno neslaganje i različito mišljenje, ali možemo se ne slagati i bez toga da budemo neugodni. Isti dijamant izgleda drugačiji iz različitih kutova. Bog očekuje jedinstvo, a ne uniformnost, i možemo ići rame uz rame a da stvari ne vidimo istim očima po svakom pitanju.
Ovo ne znači da ne trebamo nastojati pronaći rješenje. Možda ćete morati nastaviti s razgovorom i dokazivanjem – ali ovoga puta u harmoničnom duhu. Iscjeljenje znači pokopati ratne sjekire, a ne obavezno i probleme.
Autor: Rick Warren
