Postoje priče koje ne počinju velikim događajem, nego stvarima koje gotovo nitko ne primijeti. Sve izgleda isto: isti ljudi, ista mjesta, isti dani … a ipak se ispod površine nešto polako mijenja.
Upravo takve priče nas podsjećaju koliko je ljudsko srce složeno i koliko su granice između ispravnog i pogrešnog ponekad tanje nego što mislimo. A kada te granice jednom prijeđemo, više ništa ne ostaje isto.
Nitko u župi se tome nije nadao …
Mladi svećenik Marko bio je poznat po svojoj blagosti i predanosti. Ljudi iz njegove župe rado su dolazili na mise jer je znao govoriti jednostavno, ali duboko: o ljubavi, opraštanju i istini. Bio je primjer mnogima.
No, jednoga ljeta u selo je došla Anita, tiha i lijepa djevojka koja je u Marku probudila osjećaje koje godinama nije iskusio. Njihovi susreti počeli su slučajno: razgovor nakon mise, pomoć oko karitativnih aktivnosti … S vremenom su ti razgovori postajali sve češći i osobniji. Marko se borio sam sa sobom, svjestan zavjeta koje je dao, ali i iskrenosti osjećaja koje nije mogao zanijekati.
Kada je Anita ostala trudna, istina je brzo izašla na vidjelo. Župa je bila u šoku. Ljudi su šaptali, osuđivali, okretali glave. Oni koji su ga nekad slušali s poštovanjem, sada su govorili s gorčinom: “Kako je mogao?”, “Izdao je sve nas.”
Marko je znao da ne može pobjeći od odgovornosti. Stao je pred zajednicu, bez izgovora i bez skrivanja. Priznao je svoju pogrešku, ali i svoju ljudskost. Rekao je da ljubav koju osjeća nije bila laž, ali da je način na koji je živio tu ljubav bio u suprotnosti s putem koji je izabrao.
Neki su u njegovim riječima vidjeli iskreno kajanje. Drugi su ostali tvrda srca.
Ubrzo je napustio svećeničku službu.
Nismo pozvani osuđivati nego … LJUBITI!
Ova priča podsjeća da je osuda često brža od razumijevanja. Ljudi lako zaborave da su i sami nesavršeni.
Osuda nikome ne pomaže, naprotiv. Ona ne popravlja pogrešku, nego produbljuje rane. S druge strane, istina ima snagu mijenjati ljude. Ne znači da ljudske pogreške nemaju posljedice. Imaju. Ali način na koji reagiramo na tuđe padove govori više o nama nego o onome tko je pao.
Svatko će jednom stati pred Boga – bez izgovora i bez skrivanja. Sve što smo činili, i dobro i loše, bit će ogoljeno pred Svjetlom koje se ne može prevariti. U tom susretu neće nas pitati što su drugi činili, nego kako smo ljubili i koliko smo živjeli po Riječi. Svatko će Bogu odgovarati!
Ja tu nebi osudila ni njega ni nju,ljudi su svi isti od krvi i mesa i svi imamo osjećaje i muško i žensko je zato stvorenoato da jedan svećenik ne može da se ženi je najveća glupost za mene lično,svi smo od krvi i mesa a Srbski pop ne može biti pop ako nije oženjen,žar to nije nerealnost prema Pratrima,za mene jest a šta drugi misle to me ne zanima,neka je živ i zdrav.
Svi oni nisu Biblijski svećenici, već svećenici trulog sistema. Uporedite im učenje sa učenjem Biblije i vidjećete koliko su u zabludama.